Marija Murk (56) iz Šenkovca zaista je iznimna žena. Ona je učiteljica matematike u OŠ Domašinec, te supruga i majka dvije kćeri, od kojih jedna ima Downow sindrom. U slobodno vrijeme bavi se kreativnim radom te izrađuje nakit. Za portal Medjimurski.hr govori o svom životu, ulozi majke djeteta sa sindromom Down i kako je, unatoč svim nedaćama, pronašla mir i sreću u svom životu.
Marija i njezin suprug Željko Murk su kao mladi oboje bili bez posla, pa je on otišao raditi u Austriju. U planu je bilo da se u Austriju presele i Marija i starija kći Sara (danas 32), međutim, s rođenjem mlađe kći Tene (danas 22), downice, to se ne koncu nikad nije ostvarilo i Marija je s djecom ostala u Hrvatskoj, dok suprug kući dolazi vikendima. Unatoč svemu, Marija je snažna žena i brižna majka koja se borila za prava svoje i sve djece sa sindromom Down u Međimurju i šire, a također i voljena učiteljica.
TENA JE IŠLA U VRTIĆ I REDOVNU ŠKOLU
Naime, njezina kći Tena, prva je downica u Međimurju koja je išla u jaslice, pa u vrtić te je bila 7. dijete sa sindromom Down u Hrvatskoj koje je krenulo u redovnu školu, s time da nije odmah imala niti asistenta!
– Sama sam se borila da je upišemo u jaslice/vrtić te u redovnu školu, kao i da se osiguraju financijska sredstva za njezinog asistenta. Bili smo pioniri za to! Danas Udruga za sindrom Down Međimurske županije prijavljuje projekte i sakuplja financijska sredstva te roditelji takve djece lakše ostvaruju prava. U početku sam sve za Tenu plaćala sama, i logopeda, i defektologa, i jahanje, i plivanje, danas roditeljima u tome pomaže udruga – istaknula je Marija, koja je i jedna od osnivačica i članica Udruge za sindrom Down Međimurske županije.
Naglasila je kako je jako bitno da se takva djeca uključe u život zajednice jer tako mogu postići puno više nego što se misli ili očekuje da mogu. Njezina Tena je uspješno završila osnovnu školu, kao i srednju – školu za pomoćnu krojačicu u Gospodarskoj školi Čakovec.
BILA JE PRIHVAĆENA U ŠKOLI
– Tena je bila odlično pripremljeno dijete za školu, znala je i sva slova, ali je imala problema velik problem s disleksijom i disgrafijom. Ipak, završila je školovanje i naučila je zanat te po nacrtu zna sve sašiti. To radi pedantno i precizno. Šiva i ukrase za Božić, Uskrs, Valentinovo… Voli izrađivati nakit i općenito je dosta samostalna, pomaže mi u kućanskim poslovima, sama si skuha čaj, uzme jesti… Voli i povijest, geografiju, sport… – priča Marija.
Tena danas polazi program za starije uz rehabilitatora u sklopu Udruge za sindrom Down MŽ, dva put tjedno ide na plivanje, a jednom tjedno ima gimnastiku, jahanje i kreativnu radionicu. O svom iskustvu u školi i što sve voli raditi, ispričala nam je i ona sama:
– Imala sam osjećaj da sam dio razreda, djeca su bila dobra prema meni. Bolje sam se slagala s dečkima. Volim i košarku, nogomet, karate…
‘NIKAD TENU NISAM GLEDALA KAO DOWNICU’
Svako roditeljstvo je zahtjevno, a tome kako je biti majka djeteta sa Downovim sindromom, Marija nam opisuje:
– Živjela sam u Miklavcu, uz susjedu sa Downovim sindromom. Puno sam čitala i radila na sebi, educirala se i normalno sam se bavila Tenom, kao i svaka majka s djetetom. Nikad ju nisam gledala kao dijete sa sindromom Down. Brzo sam zaključila da nema koristi od samosažaljenja ili očajavanja, prihvatila sam situaciju i nastojala pronaći načine da riješim sve probleme. S velikom povjerenjem u život mogu se dobro nositi s ovime. Moj moto je da što god da se dogodi: prihvati, pusti i reci si „Idemo dalje“ i sve se uvijek riješi. Razmišljam pozitivno i vjerujem da se sve događa s razlogom.
– Kad promatramo ljude s Down sindromom, zaključujemo da su oni takvi kakvi bi zapravo svi trebali biti: ne žele raditi što im ne odgovara, uporni su, pozitivni… Bitna je ta pozitiva i puno ljubavi, koju učimo od njih. Za sreću im treba malo. Rekla bih da mi je Tena božji dar – dodala je.
DOWNIĆI VJERUJU DA SU SVI DOBRI
Naglasila je i kako Tena ima jako razvijenu emotivnu inteligenciju i iščitava sve iz ljudi prema mimiki… Najveća teškoća je što nema sposobnost percipiranja opasnosti, npr. u prometu, kod prelaska ceste, ili od loših ljudi.
– Tena vjeruje da su svi dobri i svijet je lijep i pozitivan, što je loša strana osoba s Down sindromom, kao i sposobnost potpuno samostalnog života (treba im reći da se istuširaju, obuku toplije i sl.). Inače, i njihov je san da žive negdje drugdje, samostalni i s prijateljima – objašnjava Marija i dodaje:
– Jako je tanka granica između djece s posebnim potrebama i natprosječno inteligentne djece, i jedni i drugi imaju svoje potrebe i moguće su „teške“ situacije. U životu s Tenom puno mi je pomogla i moja starija kći Sara. Ona doma održava vrt i cijelu godinu imamo blitvu, matovilac, salatu…
ŽIVOT UČITELJICE
Marija radi kao učiteljica matematike u OŠ Domašinec, a taj posao nekad je za nju bio još jedan izazov kojeg je preokrenula u životnu radost. Kako nije mogla pronaći posao kao učiteljica razredne nastave, odlučila se za doškolovanje za predmet matematiku.
– Prije bih rekla da to nije moguće, no otkrila sam da mi je matematika jako draga. Nema toga što čovjek ne bi uspio u životu, samo se treba potruditi! – rekla je i opisala:
– Obožavam svoj posao i nemam osjećaj da idem na posao. Lijepo je raditi s djecom, a u disciplini mi pomažu edukacije koje sam prošla s Tenom. U mislima su mi uvijek moja djeca i uvijek razmišljam i kao učiteljica i roditelj, majka. Bitno mi je uspostaviti s djecom kontakt, podržati ih i motivirati te im pokazati da svaki trud ostvaruje rezultate. Put je ponekad teži i duži, no uspjeh nikad neće izostati. Govorim iz svog iskustva!
MARIJA IZRAĐUJE PREKRASAN NAKIT
U slobodno vrijeme, Marija se, kao i Tena i Sara, bavi kreativnim radom, te obožava izrađivati nakit.
– Nakit radim od kaučuka, metala, drvenih elemenata… Inspiracija mi dođe sama od sebe i radim to spontano, intuituvno. Taj me hobi jako opušta, to mi je antistresna terapija. Obožavam i nositi nakit. Prije sam i šivala, heklala, štrikala, vodila kreativne radionice unutar Udruge za sindrom Down MŽ.
NAJBITNIJA JE LJUBAV
Marija je primjer da život, kakve god teške trenutke donosio, može uvijek biti lijep, sve je na nama. Trenutke koji prolaze treba iskoristiti na najbolji način.
– Pazim da mi vrijeme ne ode uzalud, svaka sekunda je bitna. Trudim se da sebi i svojoj obitelji svaki dan učinim što ljepšim i kvalitetnijim, da živimo u miru, ljubavi i radosti, za što je najviše zaslužna naša Tena, koja svima govori lijepe riječi kao što su „Ponosna sam na tebe što radiš tako lijep nakit“, ili „Lijepo izgledaš“ i sl. – kaže Marija i podsjeća i na sljedeće:
– Moramo jedni druge prihvaćati kakvi jesmo, bez predrasuda, kritiziranja i osuđivanja, s puno ljubavi i poštovanja.
Njezina Tena nam je, kratko i jasno, dodala:
– Ljubav je najbitnija i liječi sve!
Ima li moćnijih riječi?!
