Tehnička škola Čakovec je svjetla, lijepo uređena škola u kojoj smo na hodnicima susreli vedra lica, od učenika i profesora, do ravnatelja i čistačice. Svima kojima dijete pohađa ovu školu ili razmišlja o upisu u nju, svakako će biti interesantno čuti što nam je otkrio ravnatelj i koji novi smjer škola planira uvesti.
No, prvo da istaknemo da je ova škola izrazito uredna, ima koševe za smeće za sortiranje korisnog otpada, nekoliko kutaka za odmor i prehranu učenika, garderobne ormariće koji su besprijekorno čisti, a prvo što posjetitelji zapažaju svakako su, ne biste pogodili, razne umjetničke slike posvuda. U informatičkoj učionici, primjerice, zid krasi slavna slika Gustava Klimta „Poljubac“.
– Ljudi se uvijek čude koliko imamo fotografija i umjetničkih slika. Evo, ovdje na hodniku ispred knjižnice imamo stalnu postavu fotografija Davida Mihocija – rekla nam je knjižničarka Sanja Novak.
Za čistoću škole brine tim čistačica, od kojih smo susreli Danicu Jučan koja je izjavila:
– Djeca u ovoj školi su dobra i nemamo nikakvih problema. Volim svoj posao ovdje.
Tako smo naletjeli i na dva učenika – Mihaela i Noaha, koji su prva godina smjerova automehaničar i autolimar i koji su komentirali kako su zasad jako zadovoljni i škola im se sviđa.
A u čemu je zapravo tajna uspjeha ove škole, koja upravo gradi najmoderniji Regionalni centar kompetentnosti, koji su planovi i uspjesi škole i na što su posebno ponosni, razgovarali smo s ravnateljem, dipl. ing. el. Draženom Blažekom.
Koliko imate novoupisanih učenika i učenika ukupno?
Ove godine u školu se upisao 231 učenik. Škola trenutno ima 790 učenika, od čega 420 onih na četverogodišnjim smjerovima i 370 onih na trogodišnjim smjerovima.
Koji su vaši aktualni planovi i noviteti?
– Puno truda i energije ulažemo u Regionalni centar kompetentnosti, koji bi trebao biti završen i početi s radom za tri mjeseca i omogućiti našim te učenicima partnerskih škola praktične radionice u moderno opremljenim laboratorijima raznih namjena. Radimo i na proširenju ponude učeničkih putovanja, koji se zasad svode na putovanja unutar države i Sloveniju, no u slučaju povoljnih epidemioloških uvjeta planiramo i putovanja u udaljenije države. Radimo i na novom kurikulumu za smjer „tehnolog strojarstva“.
Na što ste posebno ponosni?
– Sve više kvalitetnijih učenika dolazi u našu školu, odnosno učenik koji se želi upisati u neki od naših smjerova, bez obzira jer li riječ o trogodišnjem ili četverogodišnjem smjeru, treba sve više bodova. Najveće ocjene su trenutno potrebne za smjer „tehničar za računarstvo“.
Želim naglasiti da trogodišnja zanimanja od prvog dana imaju praktičnu nastavu izvan škole (imamo ugovore s obrtnicima). Tako da, kad ti učenici završe školovanje, nije pitanje budu li imali posla, već bude li htjeli raditi. Kako da spriječimo takve učenike da nakon srednje škole ne odu u drugu tvrtku ili čak u drugu državu, u tome važnu ulogu mora imati država, koja im mora osigurati beneficije koje će ih zadržati u tvrtkama u kojima su imali praktičnu nastavu.
Što se tiče četverogodišnjih smjerova, tu se uglavnom školuju djeca koja nakon srednje škole planiraju nastaviti daljnje obrazovanje. Državna matura pokazuje da su učenici iz naše škole konkurentni i da je od 100 učenika, njih 75-80 posto je upisalo fakultet koji želi. To nam je odličan pokazatelj kvalitete. Od ovih preostalih, desetak ih je moralo ići na drugi rok, no više od pola njih je otišlo studirati izvan Hrvatske, primjerice Sloveniju.
Koji su smjerovi najtraženiji?
– Sretan sam da imamo jako dobru suradnju s našim gospodarstvenicima iz Međimurske županije, i u području metaloprerađivačke industrije, a u posljednje vrijeme sve više i u elektrotehničkom dijelu. Tako posljednjih godina sve više interesa imamo za trogodišnje smjerove elektroinstalater i elektromehaničar, a standardno je velik interes za CNC operatere.
– Moja je preporuka da djeca koja idu u četverogodišnje smjerove, a nisu sigurna što ih najviše zanima, nakon škole polože državnu maturu i zatim prvo počnu raditi godinu ili dvije da vide što im najbolje odgovara, a tek onda upišu fakultet. Primjerice, mehatroničar može raditi i vidjeti odgovara li mu više automatika, CNC, energetika… Napokon, tvrtka za koju rade ih može i potaknuti i stipendirati na studiranje.
Vi ste – škola bez zvona. Što to znači?
– Postoji sintagma „autonomija i odgovornost“. Dakle, nastavnicima dajem autonomiju, ali i odgovornost. Nije važno traje li sat 45 minuta, pri čemu možda zadnjih 5 minuta više ne znate što biste, ili kasnite tri minute na sat, ali ostatak sata odradite vrhunski. Kod nas, i to još od 2015. godine, jednostavno više nema zvonjave, a učenici i nastavnici se ravnaju prema satu.
Škola bez zvona je posebno korisna za nastavu koja se odvija u blok satu. Primjerice, profesor može odraditi vježbe s učenicima blok sat u komadu, bez da ih mora puštati na pauzu nakon 45 minuta, kako bi u miru napravili zacrtano, a nastava može završiti pet minuta ranije.
Što biste poručili učenicima i roditeljima?
– Najvažnije je da svi budemo odgovorni i damo maksimalne snage da se nastava ostane odvijati u školi. Nemojte u školu slati bolesnu djecu.