A TEK SU MU 22!

FOTO Po cimbal je išao u Mađarsku, harmoniku svira naopačke, virtuoz je na violini, s basom je odrastao i još radi najljepše štukature u Grazu!

Autor: Ivica Jurgec Foto/Video: Ivica Jurgec /Arhiva
- Oglas -
- Oglas -

Josip Brdar iz Žabnika kod Svetog Martina na Muri ima tek 22 godine i već je prekaljeni glazbenik. Rođeni muzikant za sve prilike i neprilike. Tog stasitog mladića, iza čijeg se dječačkog lica krije pravi vragolan kad je na pozornici i kad drži u rukama instrument, sretao sam na raznim priredbama i druženjima širom Međimurja. Za oko mi je zapeo po tome što je uvijek svirao drugi instrument: jednom violinu, drugi puta, ba(j)s, treći puta harmoniku, četvrti put cimbal (cimbule)… Svirao je sa srcem, instinktivno, napadački, ali pravilno i sa stilom.

Dogovorili smo razgovor u caffe baru “Mali Paris” u Vrhovljanu u subotu prije podne. Druge dane ne može jer cijeli tjedan radi u Grazu u Austriji. Obnavlja starinske fasade i ukrase na njima, tzv. štukature. Preko vikenda svira. Na razgovor je došao nasmiješen i već s vratiju se opravdava:

- Oglas -

– Malo sam umoran, jer smo svirali jedan rođendan gotovo do jutra. Prvo sam bio na probi s tamburaškim sastavom KUD-a Strahoninec, a onda sam “uletio” u ekipu koja je zabavljala čestitare na rođendanu ovdje u Svetom Martinu – kaže Josip, kojem se na licu ni ne primjećuje da noćas nije spavao.

– To se često tako dogodi da treba popuna u nekom sastavu, pa onda idemo jedni drugima na ispomoć. Ponekad preko vikenda znam svirati i na četiri razne fešte sa četiri različita sastava i četiri različita instrumenta – ističe Josip, koji obožava sve što je starinsko, tradicijsko, etno: od glazbe do kolača koje tako dobro peče njegova baka Ružica. Ona ga je i podučila tome kako je nekad u tom kraju izgledao glazbeni sastav i na kojim instrumentima se sviralo.

- Oglas -

– Tamburice tu kod nas nije bilo, zato ja sviram na starinskim glazbalima i uživam u tome. Potpuno sam samouk. Sreća je što imam dobar sluh i što pamtim glazbu. Počeo sam još u 4. razredu osnovne škole, vježbao, gledao i slušao druge. I dobro je krenulo. Osim od bake, gene sam valjda naslijedio i od oca Matijasa Brdara, koji je nekad svirao u poznatom “Zodiacu”, a sada ima sastav “Pastiri” koji sviraju isključivo pjesme “Bijelog dugmeta”. On je po vokaciji rocker, a ja volim starinsku muziku, izvornu međimursku narodnu pjesmu, podravske “Lengere”, zagorske, starogradske, romanse, pjesme Zvonka Bogdana… Nismo se baš našli u glazbi da zajedno sviramo. No, podršku mi daje majka Mirjana i braća Marko i Ivan. Ivan, inače svira violinu i bubnjeve – kaže Josip i dodaje da uz starinsku muziku, svira i svaku drugu: zabavnu, slovensku, pop, narodnu. Zapravo, sve što ljudi traže.

CIJELI ORKESTAR U KUĆI

– Kako sam učio tako sam uz pomoć roditelja počeo kupovati instrumente i nastupati. Danas imam svoj bas, harmoniku, violinu i cimbal. Cimbal sam kupio kad sam imao 15 godina u Mađarskoj. Nisam imao gdje vidjeti ni čuti kako se svira, ali sam bio uporan i danas me zovu da pratim brojne međimurske pjevače na nastupima i festivalima. Nema puno pravih cimbalaša. I harmoniku sam počeo sam svirati. Bila je neka mala i krivo sam je okrenuo, tako da umjesto desnom, sviram lijevom rukom. Kasnije sam kupio veću, ali i dalje sviram kako sam naučio. Naopačke. Slično je bilo s violinom i basom – pripovijeda Josip, a ja se čudim toj upornosti i talentu.

– Ako imaš jaku volju, možeš naučiti sve. Svakodnevno vježbam i usavršavam se. Nakon završetka Graditeljske škole u Čakovcu, zaposlio sam se u Austriji, pa i tamo u večernjim satima vježbam na violini, kako bi bio spreman za nastupe preko vikenda. A gaža je puno. Idemo svuda gdje nas zovu. Moj mobitel 099 505 1370 često zvoni. Prvi sastav “Maruleki” još postoji i povremeno sviramo zajedno u ovom bregovitom kraju, tu su aktivni “Gembači” (Gemišti) s kojima smo često u Varaždinu i Zagorju, na domaćim veselicama sam u društvu “Oldtimer banda”… Sviram po potrebi i u KUD-u Strahoninec, Selnica, Mihovljan, Sveti Martin na Muri. U nastupima i svi pjevamo, jer uglavnom sviramo bez razglasa, uživo, od stola do stola. I gosti s nama vole zapjevati, a i nakititi nas eurima. Bog ih blagoslovio! – kaže Josip.

Osmijeh mu ne silazi s lica, a pogotovo kad zasvira. Kao da utone u glazbu i vraća se u ona vremena kad je nastala. A ruke miluju glazbala iz kojih izlaze tople melodije, koje svi znamo i pjevušimo.

Tko bi rekao da mu sve to uspijeva sa 22 godine. I još k tome radi ozbiljan posao vraćanja novog života starim umjetničkim ukrasima na fasadama zgrada. Slično kao što stare pjesme prenosi novim slušateljima.

Ima li što ljepše?

Bravo Josipe! Uživaj u mladosti i glazbi!

- Oglas -

Podijeli:

NAJNOVIJE

PROČITAJTE JOŠ

Izvrsnost potvrđena rezultatima: Maturanti Gimnazije J. Slavenskog Čakovec u samom su vrhu

Dvadeset i četiri pojedinačna plasmana u trinaest različitih predmeta te pet učenika koji su se među najbolje u...

Zvučnike vraćaju, droga stiže u jupolovim kantama, a vrane seru po policajcima!

Na jučerašnjoj sjednici Vijeća za prevenciju Međimurske županije, izneseno je niz zanimljivih podataka o stanju sigurnosti, o čemu...

FOTO/VIDEO Brzom intervencijom vatrogasaca ugašen požar na silosu u Štefancu

Požar koji je jučer u večernjim satima zahvatio silos tvrtke PiB Extra Štefanec brzom je intervencijom vatrogasaca stavljen...

Saborski zastupnik Ivica Baksa ponovo postao trgovac!

Na jučerašnju sjednicu Vijeća za prevenciju Međimurske županije, uz predstavnike svih relevantnih ustanova i jedinica lokalne samouprave, bili...