U organizaciji družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ 24. svibnja održana je Svehrvatska zborska povorka povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Prije 100 godina se ovakvom manifestacijom obilježila 1000. obljetnica proglašenja kralja Tomislava hrvatskim kraljem, tada u organizaciji Hrvatskog pjevačkog društva. Slijednik tog društva je Hrvatski sabor kulture čiji član je naš Pjevački zbor Sveti Juraj na Bregu, a kao takvi smo i dobili pozivnicu za sudjelovanje na ovoj manifestaciji.
Događaj je ovo koji se može doživjeti jednom u životu i takva se velebna prilika ne propušta. Bili smo jedini predstavnici iz Međimurske županije među 1500 pjevača iz 69 zborova, pjevačkih društava i KUD-ova iz cijele Hrvatske.
Povorka je započela točno u 12 sati ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, kada su nas najprije pozdravili organizatori koji su svojim inspirativnim govorima o važnosti ovakvih obljetnica i okupljanja s ciljem veličanja naše povijesti i kulture još podigli raspoloženje na višu razinu. Nakon pjevanja himne i Hrvatskog pjevačkog pozdrava krenulo se prema Trgu bana Jelačića. Tamo smo opet otpjevali isti repertoar, a pročitani su bili i svi sudionici povorke. Slijedio je nastavak povorke prema Trgu kralja Tomislava, gdje su se otpjevale iste skladbe i „Živila Hrvatska“. Snimljena je i milenijska fotografija, a na svakom koraku su nas pratile kamere i fotoreporteri.
Tijekom povorke pjevali smo naše međimurske i domoljubne pjesme, ali i prihvatili pjesme koji su drugi pjevali. Oduševljeni smo bili atmosferom, organizacijom i sudjelovanjem u ovom jedinstvenom događaju. Dobili smo priliku pjevanja u našem glavnom gradu, zaradili pokoji pljesak i osmjehe prolaznika.
U trajni posjed smo dobili tablu s našim nazivom i zahvalnice s prigodnim citatom msg. dr. Svetozara Rittiga, Zmaja Pribudovačkog, župnika sv. Marka u Zagrebu i kulturnog djelatnika:
„Ljudi neupućeni smatraju pjevačke organizacije nekim društvima za razonodu i zabavu, dokle stvarno svaki pravi pjevač je prosvjetni radnik stojeći u službi narodnih i kulturnih ideala; za njih revnuje i za njih se žrtvuje. Pjevačka su društva u hrvatskom narodu od njegova probuđenja bila elementarna društva i najjača forma za širenje njegove nacionalne svijesti i njegovo duševno sublimiranje. Ako su pjevali Bogu, onda je to bila najljepša molitva, a ako su pjevali domovini oni su u srcima palili plamen rodoljublja.“
