Ovih dana u našu redakciju stigao je mail naših čitatelja iz Zadra, koji su tjedan dana boravili u Tplicama sv.Martin i tom priliko obišli okolna mjesta.
“Bilo nam je prekrasno na bazenima i hotelu, a posebno nas se dojmila priroda. Posjetili smo i neke vinare, bili u izletištu Hažić, pa malo dalje u ‘Potrtom kotaču’… Nauživali smo se, ali i ostali začuđeni onim što smo vidjeli nekoliko stotina metara dalje od ‘Portrtog kotača’ u naselju Jurovčak. Tamo smo naletjeli na velike rupe ukopane u brijeg, ali nam nitko nije znao reći o čemu se točno radi. Neke su već i zapuštene, urušena, a voljeli bi znati o čemu je riječ?”, pišu naši čitatelji.
Da, riječ je o pelnicama, pivnicama ili pevnicama, repnicama u kojima se nekada čuvalo vino, jabučnica, repa, krumpir, jabuke, pa čak i meso. Ponovo smo obišli Jurovčak, ali je cijela ulica bila pusta. Tek se pojavila jedna gospođa, koja “nije bila spravljena za slikanje”, ali nam je rekla da je tu nekad svaka kuća imala svoj podrum u kojem se čuvalo, prije svega, vino.
-I mi smo ga imali, evo ovaj preko puta – pokazuje nam iskopani, ali urušeni podrum, u kojem se još vide stare drvene bačve i namještaj.
-Stariji su pomrli, a mi mladi sad imamo svoj posao i nešto takvo nam ne treba. Uz to, ovo drveće gore, kako je raslo tako je korijenje polako urušavalo podrume, jer nisu imali potporne grede – rekla nam je gospođa.
Nabrojili smo desetak takvih pelnica, neke ukopane i desetak metara. Iskopane su u nanosima kremenog pijeska, koji je ostao od davnog Panonskog mora. Glavni kopači su bili rudari, koji su zanat izučili u međimurskim uglenokopima, a pomalo “fušali” kopajući ovakve podrume. Kramp je bio osnovni alat, a pijesak se odvozio tačkama. Kopalo se i po nekoliko mjeseci da se dostigne željena dubina, odnosno dužina prostorije. Podrumi su, saznajemo, iskopani sredinom prošlog stoljeća, a neki i daleko prije Drugog svjetskog rata.
-Ljudi pričaju da je u takvoj pelnici, i ljeti i zimi, uvijek bila jednaka temperatura, od 10 do 12 stupnjeva. Vlaga relativno visoka, odlična za čuvanje voća i povrća. Ondašnje sorte jabuka znale su sačuvati svježinu do svibnja naredne godine. Uz to, ljeti su bile odlično mjesto da se čovjek poslije teškog rada u vinogradu rashladi i popije prirodno hlađeni gemišt – kaže nam Ivan Mikec iz Čakovca, koji je nekad tu dolazio kod prijatelja u posjetu.
Većina pelnica je zapuštena, a one sačuvane izvana su ozidane, imaju betoniran prilaz i pod, jaka okovana vrata i nimalo ne liče starim originalnim pelnicama. Jedan vlasnik je čak istaknuo zanimljiv natpis za cijeli taj dio ulice “Trg žrtava gemišta”.
Šteta da bar neke od njih nisu sačuvane u prvotnom stanju. Sigurno bi bile dobar mamac za turiste i domaće goste.
