Ma, znate ga svi! Uvijek dobro raspoložen, veseo, dobronamjeran, rado viđen u svakom društvu… On je naprosto Željko Pokupec (65), poznatiji kao Šero. Cijeli život proveo je u Pribislavcu, cijeli život je soboslikar-fasader, cijeli život obožava nogomet i cijeli život je glazbenik: bubnjar, pjevač, zabavljač.
– Moj deda Štef, Zagorec, svirao je bajza, pa sam valjda od njega naslijedio tu žicu za glazbu i pjesmu. I to od najranije mladosti – kaže mi Šero dok pregledavamo slike njegovog života.
Onih s radnog mjesta, sa skele, s lojtre, među bojama, svježe obojanim zidovima, naprosto nema! Samo one s nastupa, od crno-bijelih do današnjih u boji.
– Čuj, prijatel, na poslu treba delati, a ne se slikati. Najbolša slika je dobro obavljen posel. Ali zato mi na nastupima ne smeta kad me fotografiraju – smije se Šero.
U njegovoj obitelji svi su bili građevinari, pa je i on krenuo u završne radove. I ostao do danas, do mirovine, koja nije daleko.
-Prije nego sam uzeo četke i boje u ruke, počeo sam pjevati i svirati. Već s 15 godina imao sam svoju prvu grupu u kojoj sam svirao bubnjeve i pjevao. Zvala je JAT, kao nekadašnja aviokompanija. Poslije je na red došao sastav “Generacija”, pa grupe “Maja”, “Oaza”, “Draksar bend” s ekipom iz poznate obitelji Petrović… Svirao sam i u duetima, a sada povremeno nastupam s Radovanom Radekom u “Veselim kumovima” – kaže Šero i cijeli svoj glazbenički staž od pola stoljeća pokušava ugurati u jednu-dvije rečenice. Skroman je kad govori o sebi, ali raspjevan s raskošnim glasom kada nastupa. A nastupao je mnogo. Prošao je cijelo Međimurje, Zagorje, Podravinu, Sloveniju, poznat je u Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji… Petnaest godina je svirao na svatovima, na rastavama nije. One su, barem za nekoga, tužne!
Pjevao je na Međimurskom festivalu MEF-u, redovno na Zlatnim hitovima evrgreena u Strahonincu, omladinskim priredbama, humanitarnim koncertima za “Katružu”, na koncertu sjećanja za Gustija Draksara i mnogim drugim manifestacijama.
Sjećam će prije mnogo godina kuhali smo gulaš na “Novinarskom kotliću” u Ledbregu. Bio je u ekipi Radija Kotoribe. Na kraju je, kad je počela padati kiša na središnjem trgu, uzeo mikrofon u ruke počeo zabavljati pokisle kuhare i goste. Napravio je neopisivu feštu.
-Uvijek sam takav. Ne pripremam se posebno za nastupe. Ipak, kroz tjedan, kad radim posao od kojeg živim, smišljam što ću reći, kako i kada. Kad krene pjesma osjetim što ljudi vole, što žele, koja pjesma će ih pokrenuti, a dobri “štikleci” između njih, uvijek su lijepo primljeni od publike. Da, od soboslikarstva živim, a živim da bi pjevao i zabavljao ljude. Istina, i od nastupa nešto kapne, ali nikad ne bi pjevao da mi je stalo samo do novca – ističe Željko Pokupec Šero.
-U svom pjevačkom životu snimio sam i dva nosača zvuka: kasetu i CD s naslovnom pjesmom “Dvije ruže”, a ostalih devet napisao je moj dobar prijatelj, Čakovčanec, Nenad Peršak. Sve pjesme se i danas povremeno vrte u programima lokalnih radio postaja. Drugi CD nosio je naziv po pjesmi “Samo za nju”, koju je, kao i ostale, napisao Neno Peršak, a snimio i aranžirao naš Vjeko Magdalenić – kaže Šero.
-Volim pjevati, družiti se. Svakog tjedan kod mene doma je neka veselica. Ne mora postojati poseban razlog zato. Naprosto se okupimo, upalimo pojačalo, na stolu je uvijek dobar gemišt i nešto za “pod zub” i pjesma krene. To me opušta, odmara, veseli… još iz vremena kad sam aktivno igrao nogomet u Štefancu – prisjeća se Šero.
-Sa svirke sam često znao ići direktno na stadion igrati utakmicu. U NK “Jadran” Štefanec bio sam sve, od igrača, trenera do predsjednik. Pamte me kao golgetera. I moja braća, pa i sestre, svi smo bili u nogometu. Igrao sam i u Ivanovcu, u NK “Mladost”, a jedno vrijeme sam bio i trener. Jedino kad je nogomet u pitanju meni poraste tlak. No, zato ga glazba spusti na pravu mjeru – smije se golgeter Šero.
Velika podrška u svemu mu je supruga Jadranka, kao i sinovi Vedran i Valentino. Vedran je krenuo njegovim poslovnim vodama, a Valentino je inženjer elektronike i sa suprugom Dijanom i sinovima Evanom i Tijanom žive u Čakovcu.
-Unuci su mi najveće veselje, gospodari svega. Prava su sreća za mene i baku, ali i sve ostale u obitelji – kaže Šero i najavljuje nastup 21. kolovoza u Pribislavcu, za Dane općine, kada će pod velikim šatorom nastupiti zajedno s brojnim prijateljima u programu “Zlatni hitovi evergreena”. Ne treba sumnjati da će Šero biti odličan domaćin.
Već se veselim novom susretu. Sretno, majstore!
