Kad je jednom stavi na sebe ne skida je i po nekoliko sati. Ako treba, i cijele noći. Prebire po njoj, gladi je, nježno, iskreno, pun emocija… Tako se Hrvoje Kokić (44) odnosi prema svojoj harmonici. Ona ga relaksira, čini sretnim, vodi u one svjetove koje samo istinski zaljubljenici u glazbu dostižu. Gledao sam ga desetke puta kako svira, kako zaranja u glazbu, zahvaća najfinije tonove i prenosi ih onima koji ga slušaju. Glazba ga vodi do neslućenih visina, a on joj se predaje bez zadrške, dušom, srcem i tijelom.
Isto je takav i kad je na svom svakodnevnom poslu liječnika, iskren i izravan. Znam to iz prve ruke, jer sam mu bio pacijent. Danas je on bio moj, danas sam ja njega sa zadovoljstvom “secirao”.
Doktor Hrvoje Kokić urolog je u Općoj bolnici Varaždin od 2019. godine, a jednom tjedno radi i u Koprivnici. Prije toga sedam godina radio je u Županijskoj bolnici u Čakovcu. Rođen je i živi u Čakovcu. Osnovnu školu pohađao je u Šenkovcu, Gimnaziju u Čakovcu, a medicinski fakultet dvije godine u Osijeku i četiri u Zagrebu. Prezime Kokić je po ocu Marinku, koji potječe iz Pridrage, u zadarskom zaleđu, a majka mu je poznata i priznata ginekologinja dr. Sanja Topličanec.
– Ne, nije majka imala izravni utjecaj na mene da postanem liječnik, ali sam od najranije dobi nekako znao da ću se posvetiti tom poslu. Zašto urolog? Zato što gotovo sav posao mogu odraditi sam: od dijagnostike bolesti, liječenja, ako je potrebno i operacije, do izlječenja. Godišnje obavim oko 150 što lakših, što težih operacija na urogenitalnom sustavu. Od toga u prosjeku 60 posto na muškim i 40 posto na ženskim pacijentima. Iako sam specijalizirao muške bolesti, kao urolog podjednako liječim djecu, žene i muškarce. Najčešće su to kamenci, zloćudni tumori mjehura, bubrega, prostate, testisa… Tu je i benigno povećanje prostate i slično – kaže Hrvoje Kokić, koji je doktor 20 godina, a urolog 12.
Koliko je u tom vremenu porasla svijest ljudi o tome da redovno kontroliraju svoje zdravlje?
– Jako! Ako se bolest otkrije u ranoj fazi, izlječenja su sigurna i do 95 posto. Pa i više. Dobra dijagnostika i osviještenost o bolesti uvijek daju najbolje rezultate liječenja. Preporuča se kod muškaraca poslije 40. godine života redovno raditi nalaze PSA prostate, jer se u tim godinama rak brzo širi, brže nego kod muškaraca starijih od 60 godina. Zato i liječenje mora započeti što ranije i što hitnije – ističe dr. Kokić.
Koliko je vama, kao liječniku, teško pacijentu priopćiti da ima rak?
– Nikad ne tajim pacijentu o njegovoj bolesti i nikad ne ublažavam da bi mu olakšao. Mislim da svaki čovjek mora znati sve o svojoj bolesti i tijeku liječenja, jer samo zajedno možemo postići zadovoljavajuće rezultate. Ovdje u Bolnicu Varaždin dolaze nam pacijenti iz Međimurske, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije i ni kod jednog nisam primijetio da bi se bojao čuti istinu o svojoj bolesti ma kako teška ona bila. U takvim situacijama ponekad je teže liječniku, nego pacijentu. Stresni su to trenuci, ali spadaju u opis i popis poslova – govori Hrvoje Kokić.
HARMONIKA MOJA TA, SVIMA POZNATA!
E, upravo protiv takvih svakodnevnih stresnih trenutaka i teških operacija, služi njegova harmonika.
– Da. Ne kaže se uzalud da glazba liječi. I izliječila me često puta. Prvo sam svirao klavir i završio osnovnu glazbenu školu u Čakovcu. Godine 2009. tata mi je poklonio harmoniku, a nekako u to vrijeme ostavila me cura, pa sam svirao po cijele dane. Iako samouk, uz prethodno klavirsko znanje, vrlo brzo sam svladao sve tajne harmonike. I od onda je ona moj svakodnevni pratilac. Često sviram na veselicama s prijateljem i glazbenikom Nenadom Šajnoviće, s kojim smo napravili duo “Doktor i pacijent” (smijeh), pa onda njegovim “Kumovima”, odlična je ekipa i u “Vinoljubima”, a najčešće u raznim miješanim sastavima. Preduvjet je da sviramo za dušu. Obožavam starogradske pjesme, romanse, izvorne narodne…sve lijepe pjesme pune emocija, koje lako ulaze u uho. Na žalost, ili sreću, ne znam pjevati. Nikako mi nejde, zato sviram punim srcem. Najmanje tri puta tjedno vježbam po nekoliko sati, imam zapisano više od 860 pjesama – zaneseno govori dr. Kokić.
Stani, stani! A što kažu supruga i djeca na sve to?
– Ništa, već su se priviknuli. Zatvorim se u sobu i vježbam. Supruga Iva je mikrobiolog u Županijskoj bolnici Čakovec, a svo troje djece, Roko, Freja i Flora, je muzikalno. Pogotovo Roko. I njega zanima harmonika – ponosno će tata Hrvoje i dodaje:
– Ja za sebe mislim da sam strog, ali pravedan roditelj. Rastao sam kod bake Marije Topličanec u Šenkovcu, koju smo od milja zvali Nana. Imala je veliki utjecaj na mene i na moj odgoj djece. Učila me da su na prvom mjestu obaveze, a onda sve drugo. Tako je i u mojoj obitelji – ističe Hrvoje, omiljeni liječnik i veliki pajdaš, o kojem bi mogao još puno toga napisati. Tek ukratko…
KUHAR, RIBIČ, KOLEKCIONAR…
Doktor Kokić je ranoranilac. Diže se između 5 i 6 sati ujutro. Voli kuhati, sam mijesi tijesto. Specijalitet su mu fileki, bijeli bubrezi i mnoga druga domaća i pomalo zaboravljena jela. Obožava ribe pripremljene na sve moguće načine. Riječne su mu bolje, kaže, od morskih.
Hrvoje Kokić nađe vremena i za ribičiju, uglavnom na tekućim vodama, Dravi, Muri, kanalima. U takvim prilikama uvijek voli biti sam sa svojim mislima i – ribama.
Veliki je kolekcionar. Skuplja sve što možete zamisliti. Ima pune ormare knjiga, stripova, a često ga možete sresti i na varaždinskom buvljaku. Zna da će uvijek naći nešto što ga zanima. I kupiti. A ormari su već ionako krcati.
Takav je, i gotovo!
Bravo doktore. I sretno!
