Narayan Pariyar (25) iz Dhulikhela u Nepalu jedan od mnogobrojnih stranih radnika u Međimurju. Radi u jednoj krojačkoj radionici u Svetoj Mariji, a mještani ga zovu Nari. Na početku je, kaže, bio prestrašen i nesretan, sam u stranoj državi, uz jezik i kulturu koje ne poznaje, daleko od obitelji, međutim, zahvaljujući ljubaznim mještanima osjetio se prihvaćeno i dobrodošlo.
– Iz velike sam i siromašne obitelji. Došao sam u Hrvatsku prije nekoliko mjeseci zajedno s par prijatelja, putem agencije, zbog posla. Moj prijatelji završili su u Zagrebu i Pitomači, oni su građevinski radnici – priča Nari.
U Nepalu je završio srednju školu te započeo studij medija i masovnih komunikacija, od kojeg je nakon dvije godine morao odustati jer, kaže, nije imao novca. No, njegova velika ljubav zapravo je moda te je vješt krojač. Šivanju ga je još sa 10 godina podučio otac Rajkumar, koji se baš time bavi.
Nari je u Nepalu stanovao s roditeljima. Najmlađi je od šestero djece te ima četiri sestre (Gita, Rita, Sita i Saru) i jednog brata (Prakash). Ima i nećake. Prije dvije godine Nari se oženio Ashom te imaju 10-mjesečnog sinčića Aayana, kojeg je zadnji put vidio uživo dok mu je bilo 5 mjeseci. Narijeva supruga Ashi je učiteljica u školi, a honorarno također radi kao krojačica.
– Moja obitelj je bila jako žalosna kad sam odlučio otići u Hrvatsku. No, supruga je na koncu prihvatila moju odluku i podržala me. Čujemo se putem video poziva nekoliko puta dnevno, nakon mog posla. Vremenska razlika je 4 sata i 45 minuta, odnosno, dok ja dođem s posla doma oko 14.15 sati, tamo je već oko 19 sati navečer. Nedostaju mi jako, no zahvaljujući dragim ljudima tu, koji su me prihvatili i ne tretiraju me kao radnika, već kao člana svoje obitelji, ne osjećam se tako usamljeno – priča nam Nari.
Dodaje i kako su mu kolege na poslu susretljivi i spremni pomoći, a šefica ga hvali, uvijek mu je na raspolaganju za svaku pomoć, a čak mu je ustupila i kuću za stanovanje.
– Nepal se jako razlikuje od Hrvatske, jedino je šivanje isto! Hrana je dosta drukčija ovdje. U Nepalu jedemo dosta riže, kuhanog mesa (piletine ili svinjetine) te povrća i salate. Mislim da ljudi ovdje ne jedu dovoljno povrća, osim kao salate. Začini su nam skroz drukčiji, npr. kod nas ništa ne može biti bez kurkume – kaže Nari.
On si kod kuće nakon posla svakodnevno kuha, a začine je ponio sa sobom iz Nepala jer ih je ovdje teško nabaviti.
– Sviđa mi se tu, osim što je hladno, što nisam očekivao, mislio sam da je ovo toplija zemlja, no na hladnoću sam već navikao. Nisam uzeo mnogo zimske odjeće jer sam mislio da će biti toplije tu. Ne sviđa mi se što je tu sve jako skupo. Hrana, smještaj i slično su u Nepalu jeftiniji – kaže Nari i dodaje kako mu nedostaju planine. U Nepalu je i svirao trubu, što ga je također naučio njegov otac, i volio je posjećivati nova mjesta s prijateljima.
Rekli smo mu da se pripremi za ljetne temperature do 40 stupnjeva i da će promijeniti mišljenje za koji mjesec. Pitali smo ga i vidi li ovdje svoju budućnost.
– Želio bih jednog dana, za koju godinu, dovesti ovdje i svoju ženu i dijete. Za njihove papire treba mi međutim mnogo novca, pa kad uštedim, mogu ih dovesti – kaže Nari.
Nari jako voli modu i san, koji mu se zasad čini nedostižnim, mu je jednoga dana raditi kao modni dizajner. Ustupio nam je svoje fotografije na kojima se vidi da voli modu i lijepu odjeću, kao i fotografije svoje obitelji, supruge i sinčića, brata i sestara, roditelja, nećaka i nećakinja.
Želimo mu da što prije ponovno bude sa svojom ženom i sinčićem iz Nepala! Kad ga vidite, pozdravite ga i dajte mu podršku. Sretno, Nari!
