Ljubica Pavlic, rodom Donjovidovčanka s adresom u Čakovcu, i njezin sin Krešimir Pavlic, potomci su jednog od posljednjih zlatara iz Donjeg Vidovca, Dragutina Horvata, koji se tim poslom bavio zajedno sa svojim kolegom Matijom Horvatom.
Ova dvojica posljednja ispirača zlata koje pamte i Donji Vidovec i Međimurje, naš su svijet nažalost napustili prije nekoliko godina. Matija Horvat preminuo je 2019. godine, dok je Dragutin Horvat živio do 2013. odnosno do svoje 89. godine života.
– Ispiranjem zlata nekad se bavilo puno ljudi u Donjem Vidovcu. Moj tata je ljeti bio ispirač zlata, a ostatak godine bavio se poljoprivredom. Kao jedan od posljednjih ispirača zlata, podučavao je tome i članove Motonautičkog kluba „Vidovski zlatari“, a moj sin Krešimir i ja danas smo članovi tog kluba – rekla je Ljubica Pavlic, ponosna što upravo fotografija Dragutina Horvata u čamcu na rijeci Dravi krasi i jedan od kolaža na izložbi „Filigran Drave“ umjetnice Kristine Pongrac, koja se do kraja godine može pogledati u sklopu preloškog muzeja na otvorenom, u haustoru uz zgradu muzeja.
Sjećanja na Dragutina još su svježa, a njegova ljubav prema zlatarstvu i Donjem Vidovcu danas živi u obitelji njegove kćeri Ljubice. Ona je sa suprugom Eduardom i djecom, Krešimirom i Tatjanom, neko vrijeme, do Krešimirove 7. godine, živjela u Donjem Vidovcu, a zatim su se preselili u Čakovec, ali svaki vikend sjeli su u auto i vozili se u Donji Vidovec. Danas, mjesto prekrasnih uspomena.
– Moj tata je organizirao i piknike na Dravi, uz roštilj, kolače i vožnju Dravom, na kojima je prezentirao ispiranje zlata. Vikendi na Dravi s tatom bili su mi prekrasni. Nikad neću zaboraviti kako smo se moj suprug Eduard i ja zabavljali prilikom jednog dvodnevnog boravka na Dravi s mojim tatom i Matijom početkom 70-ih prošlog stoljeća – prisjeća se Ljubica i dodaje:
– Spavali smo u „šatoru“, odnosno iskopanu udubini u šljunku pokrivenoj šatorskim krilom od malo jačeg platna, lovili ribu, kupali se, kuhali „zlatarske“ krumpire… Naravno, oni su ispirali zlato, a mi smo im pomagali stavljajući lopatama šljunak na dasku. Bili su mi to nezaboravni doživljaji!
Ljubav prema Dravi prešla je i na Ljubičinog sina, odnosno unuka Dragutina Horvata Krešimira Pavlica, koji je čak 2015. godine, dvije godine nakon smrti svog djeda, napisao knjigu „Ispiranje zlata u Međimurju“.
– Knjiga je nastala iz ljubavi prema mojem japici i Dravi. Rado se sjećam tih vremena dok nas je vodio na Dravu – rekao je Krešimir, koji i danas svake godine sa suprugom Ivanom rado odlazi na stari tok Drave, uz koju ga vezuje toliko lijepih uspomena.
Dragutin i Matija dugo su vremena bili glavni prenositelji bogate povijesti zlatarskog zanata u Međimurju. Godine 2000. nastala je fotografija s njih dvojice “Zlatna grudica”.
– Iste godine Branka Šeparović je za HTV snimila dokumentarac ispiranja zlata u sklopu serijala “Škrinja”. U suradnji s Turističkom zajednicom Međimurske županije, Dragutin i Matija sudjelovali su u nizu manifestacija diljem Međimurja, ali i Hrvatske i Slovenije – prisjeća se Ljubica.
Ispiranje i dolazak do zlatnih grumena savladala je i ona sama, pa smo ju zamolili da nam ispriča kako se to uopće radi.
– Prvo se tražilo zlato lopatom „gledaljkom“, prebrojila su se zrnca, pa ukoliko je bilo isplativo, onda se na dasku „metao“ šljunak s lopatom “metaljkom”. Nakon nekoliko “kupčeka”, daska se „mela“ u malu “deščicu” s kojom se u vodi ispirao pijesak, potom se sipalo u zdjelicu… Dodala se živa koja je pokupila zlato, onda se lanenom krpicom „žmeknulo“, a na kraju peklo na udubljenoj cigli da ostatak žive izgori. Time se dobilo 24 karatno zlato – opisala je Ljubica.
Blagdan Svih svetih prilika je da se eto prisjetimo i posljednjih vidovskih zlatara. Ljubica i Krešimir svog oca/djeca Dragutina Horvata svakako s ponosom nose u srcu, prisjećajući se lijepih trenutaka uz ovog velikog čovjeka, koji su obilježili njihovo djetinjstvo i život.
