Bivša učenica frizerskog smjera Gospodarske škole Čakovec Mihaela Mlakar već nekoliko godina uspješno gradi život i karijeru na Tenerifima. U kontaktu sa svojom bivšom strukovnom nastavnicom Nives Kocijan, Mihaela je odlučila podijeliti svoju priču o uspjehu i životu na Tenerifima.
Evo njezine inspirativne priče:
“Zovem se Mihaela Mlakar, imam 22 godine i već nekoliko godina živim na Tenerifima, gdje radim kao frizerka. Dolazim iz Donjeg Vidovca, malog mjesta u Hrvatskoj. Tenerife sam prvi put upoznala 2019. godine kroz Erasmus+ projekte tijekom školovanja za zanimanje frizer u Gospodarskoj školi, kada sam dobila priliku sudjelovati u dvotjednoj mobilnosti. Bez puno razmišljanja odlučila sam prihvatiti tu priliku. Već pri dolasku osjetila sam nešto posebno – vrlo brzo sam se zaljubila u otok i znala sam da to neće biti moj posljednji dolazak. Imala sam osjećaj da bih upravo tamo mogla zamisliti svoj život. Povratak kući bio mi je emotivno težak jer sam već tada znala koliko mi se Tenerife svidio i u sebi sam bila sigurna da ću se jednog dana vratiti. Drugu priliku dobila sam 2021. godine, ponovno kroz Erasmus+ projekat. Iako smo mogli birati između više destinacija poput Italije i Slovenije, nisam imala dilemu – odabrala sam Tenerife. Nakon tog iskustva želja za povratkom postala je još jača. Na kraju sam dobila priliku otići ponovno, ovaj put na šest mjeseci. Iako je to bilo razdoblje pandemije, odlučila sam prihvatiti izazov. U početku je bilo neobično jer sam, zajedno s dvije kolegice, prvi put bila duže vrijeme daleko od kuće i potpuno samostalna.

Ipak, to iskustvo me naučilo snalažljivosti, odgovornosti i dodatno me osnažilo. Reakcija mojih roditelja bila je izrazito podržavajuća. Iako su u početku, s obzirom na moje godine i odlazak u inozemstvo, imali određenu zabrinutost, nikada nisu dovodili moju odluku u pitanje. Njihova podrška, kao i podrška moje dvije sestre i dva brata, bila mi je najveća sigurnost i oslonac. Danas radim u centru Puerto de la Cruza u frizerskom salonu Peluquería Futurocoup Belleza. Posao mi je dinamičan i ispunjen, a posebno me veseli što radim ono što volim.
Ekipa u salonu me od prvog dana prihvatila i stvorila atmosferu u kojoj sam se osjećala kao kod kuće. S vremenom su kolege postale i prijatelji, a upravo ta podrška mi je puno značila, posebno jer sam na Tenerife došla sama samcata. Na početku nisam znala španjolski, ali sam se služila engleskim i učila kroz svakodnevni rad i komunikaciju. Ljudi su bili susretljivi i imali su strpljenja, što mi je jako pomoglo u prvim koracima. S vremenom sam vrlo brzo napredovala i danas bez problema komuniciram na španjolskom.

U Donji Vidovec dolazim jednom do dva puta godišnje. Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji, ali sam s većinom u stalnom kontaktu, što mi olakšava život u inozemstvu. I dalje održavam kontakte i s prijateljicama iz školskih dana, a kada dođem u Hrvatsku, uvijek se i vidimo. Što se tiče svakodnevice, život na Tenerifima mi u potpunosti odgovara. Vikende provodim slobodno, najčešće s prijateljima – na plaži, u razgledavanju otoka ili u restoranima. Budući da živim blizu mora i da je vrijeme gotovo cijele godine lijepo, većinu vremena provodim na otvorenom. Noćni život je vrlo živ i društven, a ljudi su otvoreni i lako se stvaraju nova poznanstva. Ipak, imam svoj stalni krug prijatelja s kojima najčešće provodim vrijeme.
Dolazak u novu zemlju u tako mladoj dobi naučio me velikoj samostalnosti. Morala sam se sama snalaziti, od svakodnevnih stvari do organizacije života, što me dodatno osnažilo i naučilo odgovornosti. Što se tiče hrane i života općenito, razlike u odnosu na Hrvatsku postoje, ali se s vremenom čovjek prilagodi i navikne. Danas mogu reći da sam puno samostalnija nego prije i da sam kroz ovo iskustvo jako narasla kao osoba. U poslu svakodnevno radim s klijentima iz različitih zemalja, što mi omogućuje upoznavanje različitih kultura. Klijenti su uglavnom vrlo ljubazni i komunikativni, a rad s ljudima mi donosi puno pozitivnih iskustava. Imala sam priliku raditi i s poznatim osobama iz sporta i javnog života, što je bilo zanimljivo iskustvo. Posebno mi je drago kada u salon dođu klijenti iz Hrvatske, jer tada imam priliku razgovarati na svom jeziku, što uvijek doživim kao mali, ali poseban trenutak.

Sve u svemu, rad s ljudima za mene je veliko bogatstvo jer svaki dan donosi nova iskustva i situacije iz kojih uvijek nešto naučim. Kad se osvrnem unatrag, upravo su školske mobilnosti bile početak moje najveće životne avanture. Na kraju moje priče savjet za sve sadašnje učenike „moje“ škole: „Možda danas ne možete zamisliti gdje ćete biti za nekoliko godina, ali jedan hrabar korak može promijeniti cijeli vaš život.“
Mihaelina priča ostaje inspiracija sadašnjim i budućim generacijama učenika. Ponosni smo što je dio svog životnog puta započela upravo u našoj školi. Sretno Mihaela, poručuju iz Gospodarske škole Čakovec.
