Križovec je poput vrata u jedan od najočuvanijih prirodnih dijelova Hrvatske – područje rijeke Mure, savršeno za sve koji žele doživjeti prirodu u njenom punom sjaju, piše portal Punkufer.
Zamislite mjesto gdje se dvije rijeke susreću, gdje priroda priča svoju priču, a svaki korak otkriva novi čudesni prizor. Med dvemi vodami u Međimurju nije samo posjetiteljski centar – to je putovanje kroz skrivene kutke netaknute prirode, kroz priče rijeka, močvara i šuma koje čine ovaj kraj posebnim. Bilo da ste zaljubljenik u prirodu, avanturist ili jednostavno tražite miran bijeg iz svakodnevice, ovo mjesto će vas osvojiti i inspirirati.
Ako ste ikada poželjeli pobjeći od gradske vreve i uroniti u netaknutu prirodu, Centar za posjetitelje Med dvemi vodami u Međimurju je mjesto koje jednostavno morate posjetiti. Smješten u pitoresknom Križovcu (manje od 10 minuta vožnje od Murskog Središća), na jedinom hrvatskom trgu posvećenom prirodi, ovaj edukativni i interpretacijski centar otvara vrata u svijet rijeka, močvara i šuma koje su srce međimurske divljine.
Ovo nije običan posjetiteljski centar – ovo je priča o suživotu čovjeka i prirode, o bioraznolikosti koja oduzima dah i o potrebi da očuvamo blago koje imamo. Ovdje ćete saznati zašto su bregunice važne za ekosustav, tko su fljojsari i koje tajne krije rijeka Mura. Kad uđete u svijet međimurske prirode, možda ćete, baš kao i ja – ostati oduševljeni.
Već na samom ulazu osjetit ćete toplinu ovog mjesta. U dvije moderne galerije, uz pomoć interaktivnih izložaka i multimedijalnih sadržaja, možete doživjeti priču međimurskih rijeka i šuma na potpuno novi način. Uz centar se nalazi i interpretacijska brvnara Moj hrast Adam, simbol snage i dugovječnosti prirode, a za najmlađe tu je i dječje igralište Rječica. No, prava čarolija krije se izvan zidova centra.
Križovec je poput vrata u jedan od najočuvanijih prirodnih dijelova Hrvatske – područje rijeke Mure, savršeno za sve koji žele doživjeti prirodu u njenom punom sjaju. Kad smo kao klinci išli u posjet rodbini u Križovec, meni to nikad nije bilo samo još jedno obiteljsko okupljanje – znao sam da, čim pojedemo strinine domaće kolače, slijedi ono pravo – šetnja uz Muru. Tada nije bilo posjetiteljskog centra, ali bilo je predivne prirode, trčanja uz Muru, gađanja kamenčićima u vodu i ako smo imali sreće da nije bilo starijih i pametnijih oko nas – odlaska do stare skele i hodanja po njoj (danas mi se to kao odrasloj osobi baš i ne čini kao najpametnije što smo mogli raditi bez nadzora).
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.
