Marija Jambrošić zvana Habulica iz Podturna jedna je od najvećih čuvarica kulturne baštine Međimurja i zaista posebna žena – uvijek puna energije, strasti i dobre volje, iako joj je već 80 godina!
Već 45 godina, Marija pjeva međimurske popevke i širi dobre vibracije diljem Međimurja. Pjeva i pleše i, kako kaže, riva se sve po svud, tankala je rakiju Mesiću, nudila kukuruznjaču Sanaderu, razveseljavala bolesnike u bolnici dok se borila protiv raka… takva je i danas – jednako vesela i puna elana te nam otkriva više o svom životu!
DJETINJSTVO PUNO RADOSTI
– Rođena sam u Podturnu, a jedno sam vrijeme, kao mala, živjela u Slavoniji (Semelci) i vratila se tu u 1. razredu osnovne škole. Potječem iz siromašne obitelji, pa smo u Slavoniju otišli trbuhom za kruhom. Roditelji su mi bili poljoprivrednici. Rasla sam u ulici gdje je bilo puno djece i bilo mi je lijepo, bez obzira što možda nismo imali previše. Jako volim Podturen, to mjesto danas ima sve i uvijek ga branim! – priča nam Marija.
Danas je i majka, ima sina Stevu koji živi u Švicarskoj i kći Milenu u Dekanovcu, četvero unučadi: Mišelu, Miljenka, Danijela i Aleksiju te 6-godišnjeg praunuka Andreja Božića, koji je njezin veliki ponos te, kaže, voli popevke i brbljav je na nju.
MAHERICA ZA PRODAJU ‘PIJAČE’
Svoj radni vijek provela je više od 35 godina kao trgovkinja u Čakovcu, Podturnu, Dekanovcu, Kotoribi u trgovinama kao što su Poljoprivredna zadruga, Velepromet, Trgocentar, Bratstvo Kotoriba…
– Imala sam i doma trgovinu od Bratstva. Rekli su mi da sam prodala toliko „pijače” koliko sva sela od Kotoribe do ovdje ne prodaju – prisjeća se Marija i dodaje kako je u životu svašta preživljavala, on nije bio bajan jer muž joj je umro dok joj je bilo 53 godine, zatim roditelji, operirala je i žuč, preboljela rak…
– Bilo mi je u životu i ružnih i lijepih trenutaka, ali pamtim samo lijepe dane! – kaže Marija koja već 33 godine živi punim plućima i vrlo je aktivna kao umirovljenica.
KREATIVNA I PUNA ENERGIJE
Već gotovo 45 godina članica je KUD-a Podturen (od samog osnutka), a zahvaljujući svojem kreativnom duhu, poznavanju tradicije i ručnim radovima (našivavanje, ružice od cimera, stolnjaci, pletenje, izrada cekera, prerada lana…), članica je i Udruge slobodnih umjetnika Mura Podturen, Udruge Turen, Udruge Čaplja Podturen i Crkvenog zbora Sv. Martin Podturen.
Pjevala je i solo „sve posvud”, na raznim priredbama, promocijama i manifestacijama, a isto tako majstorica je u izradi kolača i nosi ih „sve posvud”, a nudila ih je i svim hrvatskim predsjednicima koji su došli u posjet Općini Podturen.
– Popevke volim od malih nogu. Mama mi je išla u crkveni zbor, a meni je rekla: ‘Ti ne znaš pjevati, nemoj!’
Srećom, Marija je bila, kaže, vedra i tvrdoglava te nije poslušala mamu i na koncu se, u 5. razredu, ipak priključila školskom zboru, a ostalo je, kako se kaže – povijest. Diljem Međimurja i šire već mnogo godina odzvanja Habuličin glas, a neizostavan je i ples, a pleše i danas.
U BOLNICI PJEVALA UMJESTO KUKALA
– Nakon operacije raka, na bolničkom me krevetu jedan liječnik pitao: ‘Vi ste Međimurka? A znate li međimurske popevke?’ i tako sam mu odmah nešto otpjevala, pa sam pjevala bolesnicima po sobama i hodnicima i nosila kolače. Radije pjevam nek’ se spominjem za bolesti! – priča Habulica i otkriva i manje lijepe trenutke.
– Nakon operacije mi je doktor rekao da sam puna raka. Tulila sam k’o kišna godina, no pribrala se i povratila pozitivu. Na kemoterapiji sam rekla doktorima: ‘Ak’ morete me izliječite, ak ne bum mrla, kaj sad!’
I eto, srećom je preživjela te danas uživa u svojim umirovljeničkim danima te razveseljava mnoge.
‘S PAJDAŠICAMA DIJELIM I DOBRO I ZLO!’
– Lijepo sam provela ovo vrijeme u mirovini. Imam pajdašice s kojima dijelim i dobro i zlo, nalazimo se jedna kod druge ili odlazimo u kafić. To su Sabina Zadravec, Katarina Petrović, Ljubica Ribić i Verica iz KUD-a… Pričamo, isplačemo se i sve je dobro! – priča nam Marija i otkriva što ju još pokreće:
– Htjela bih biti zdrava i pokretna dok sam živa! Molim boga da ne budem u krevetu i da nitko nema brigu sa mnom, da sam odapnem! Sad se srdim sama na sebe zakaj sam stara!
Uz pjesmu, ples, kreativan rad i kavice s prijateljicama, Marija kuha, pomaže obitelji i uzgaja cvijeće i povrće, brine za svoju kujicu Loru… Nikad joj nije dosadno.
ODAKLE NADIMAK “HABULICA”?
Odakle nadimak Habulica, pitali smo je.
– Tata mi je iz Podravine i prezivao se Habula, pa su me prozvali Habulica! – objašnjava uvijek dobro raspoložena Marija i nudi nam svoje prefine kroasane.
ROĐENA ZA VESELJE I POZORNICU
Ujedno joj na kavu stižu prijateljice, a prijateljica Ljubica Ribić kaže:
– Takva žena kakva je Marija Jambrošić, takva se rodi jednom i nikad više! Ona svakog razvesli i oraspoloži, uvijek digne atmosferu svojom spontanošću i dobrom voljom, svima pokloni pažnju i učini da se dobro osjeća, gostoljubiva je, srdačna…
Marija je jednostavno puna života, i rođena showbiznismenka. Nikad nema tremu, uvijek je sigurna u sebe, sve se usudi, ničeg se ne srami… Spontano zapjeva i zapleše, uvijek vedri! Kako sama veli:
– Ja se rivam i kam treba i kam ne treba, pa kak ispadne!
U ovih 80 godina njezinog života, ispalo je dobro! Kad se “rivala”, neke je možda iznenadila, ali reakcije su uvijek bile pozitivne! Marija je i danas tražena “sve posvud”, dobitnica je niza nagrada i priznanja, a njezina energija neizostavni je dio mnogih događanja. Jedna je od rijetkih koja zna i prerađivati lan, što demonstrira i na raznim manifestacijama.
U fotogaleriji pogledajte neke od zabilježenih trenutaka iz njezine prošlosti, kao i njezine uskrsne i ostale radove. Svaka čast!
Živjela nam Habulica još barem do 120.!
