Svestrani kreativac, sakupljač starina i majstor u pečenju kolača Vladimir Vugrinčić iz Kotoribe je jučer, 24. siječnja 2024. godine, u veselom društvu rodbine i prijatelja, proslavio svoj 76. rođendan.
Povodom rođendana, porazgovarali smo s njim o nečemu čime se bavi gotovo cijeli svoj život, od svoje 11. godine, i što je i njegov najveći hobi – numizmatici.
Numizmatika je zapravo opsežna znanost o novcu, o njegovom nastanku, izradi, razvoju i uporabe… Postoji šest kategorija novca, od onog u lošem stanju (oštećene) do onih koji se ručno pakuju i poliranih ploča, a Vladimir ima novca svih vrsta.
VELIKA LJUBAV PREMA OVOM HOBIJI
– Nije mi bitno koliko novac vrijedi, ne skupljam ga radi njegove vrijednosti, već zbog ljubavi prema tom hobiju. Za mene taj novac ima emocionalnu vrijednost. Nekoliko novčića (duplikata) sam podijelio za uspomenu, no nikad nisam prodao niti jedan! Da prodam neku kovanicu, to bi za mene bilo kao da sam ostao bez prsta! – priča nam Vladimir i dodaje:
– Numizmatika je voditelj kroz povijest – osobe, događaje, prirodu, stanje u državi… Taj me hobi jednostavno privlači, to volim. Čovjek se najbolje nauči prošlosti kroz novac. Kad gledam novac, pitam se i tko ga je imao u ruci, tko ga je koristio, tko je mogao imati ga…
Primjerice, ističe Vladimir, inicijator obnove Pišpekove kovačnice u Kotoribi 2020. godine, u kovačnici je nađeno 10 dinara Kraljevine Jugoslavije.
– Pitam se tko je to izgubio nekad davno? Za taj novac netko je trebao raditi cijeli dan!
SVE JE POČELO SA STARIM NOVČIĆEM U SNIJEGU
A kako se Vladimir uopće počeo baviti se time, u vrijeme kad se rijetko tko bavio tim hobijem, pitali smo ga.
– Bila je 1956. godina, vrijeme Mađarske revolucije i strašna zima. Na snijegu sam pronašao novčić od 5 dinara Federativne Narodne Republike Jugoslavije, koji više nije vrijedio. No, uzeo sam ga i spremio. Školski kolege počeli su mi govoriti da i oni imaju stari novac od bake i djeda koji više ne vrijedi i tako sam počeo skupljati novac u jednoj kutiji – prisjeća se Vladimir.
Kad je počeo raditi kao soboslikarski ličioc, pitao je po kućama imaju li stari novac koji više ne vrijedi, a neki su bili voljni dati mu ga i tako se sve zahuktalo. Kad je odselio u Austriju, intenzivnije se tome posvetio i numizmatika je postala njegova velika strast, a kovanice je počeo naručivati i putem numizmatičkih kuća. U njegovoj zbirci danas nalaze se mnogobrojne kovanice i novčanice, a svaka priča svoju priču.
– U numizmatici se gleda svaki detalj na novcu, naizgled isti novac razlikuje se po nekom simbolu, znaku, položaju natpisa itd. Kao i kod markica, toliko sitnih detalja treba napraviti! Novac je zapravo umjetničko djelo – priča Vladimir.
NAJSTARIJA KOVANICA – NOVČIĆ U OBLIKU DELFINA
Nije ni čudno da on danas ima mnogobrojnu kolekciju kovanica i papirnatih novčanica, a najviše nas je zaintrigirao najstariji novac koji ima. Riječ je o kovanici u obliku delfina iz 400. godina pr. Krista! Novac je to iz grčke provincije Olbije na obali Crnog mora i tko zna tko je sve trgovao njim i što se moglo za jednog delfinčića.
Vladimira je uvijek privlačila i povijest Jugoslavije, pa je skupio sav novac koji je mogao iz Kraljevine Jugoslavije, sve do raspada Austro-Ugarske. Ima i kovanice Austrije i Austro-Ugarske od 1519. do 1916. godine te zbirke papirnog novca u boji, onih velikog formata (neki su veliki gotovo poput A5 bilježnice A5!) te svašta zanimljivog. Posjeduje i zbirku hrvatskih kuna od 1993. godine, zbirku kovanica iz Rusije, SAD-a, Italije, Nizozemske, Kanade itd., zbirku EU kovanica sada u opticaju po državama i još štošta!
TEŠKO JE IZDVOJITI ŠTO MU JE NAJDRAŽE
Pitali smo ga i koja mu je zbirka najdraža.
– Teško mi je reći koja mi je najdraža, sve su mi drage. Možda mi je posebno draga zbirka kovanica od niuba, materijala koji prilikom zagrijavanja mijenja boju. Dragi su mi jer je svaki za sebe poseban, u različitim bojama, s modernim temama kao što su umjetna inteligencija, život u svemiru, globalno zagrijavanje i dr.
Jako mu je draga i kolekcija Milenijum (1999.-2000.), hrvatski jubilarci, kao i zbirka kovanica u boji sa ugroženim životinjskim vrstama, čiji je prihod išao u svrhu zaštite prirode. Ima i novu hrvatsku kovanicu s motivom Svetomarske čipke.
Pojasnio je i kako su takve kovanice izrađene posebno za sakupljanje i moraju biti zaštićene te ih se ne smije dodirivati prstima inače gube vrijednost.
ROĐENDANSKE ŽELJE?
Rođendanske želje Vladimiru su ostati zdrav i funkcionalan, „prčkati“ i raditi sitnice, kao i kolače, te i dalje biti aktivan u Udruzi umirovljenika Kotoriba, čiji je vrlo aktivan član, i nastaviti sakupljati novac koliko mu to financije dozvoljavaju. A jednog dana…
– Velika mi je želja sav stari novac pokloniti muzeju, po mogućnosti budućem muzeju koji bi se jednog dana možda mogao otvoriti u Kotoribi u zgradi stare škole. Želja mi je da taj novac ostane u mjestu gdje sam rođen, kako bih ostavio svoj trag ovdje kad me jednom više ne bude.
Vladimir je svoju 1. izložbu filatelije i numizmatike imao u Kotoribi 2014. godine, nakon što se vratio iz Austrije, a kao vrlo aktivan član Udruge umirovljenika Kotoriba sudjelovao je i na izložbama u Kotoribi „Međunarodna godina svjetlosti“ 2015., „Kotoriba nekad i danas“ 2017. „Petrolejke i ručni radovi“ 2018. te izložbi papirnatog novca europskih država 2021. Izlagao je numizmatiku 2019. te svoje kolače 2023. na izložbama u Domašincu. Inicirao je i obnovu Pišpekove kovačnice u Kotoribi, koja će biti otvorena za sve posjetitelje u petak, 26. siječnja 2024. godine na „Noć muzeja ’24.“ Svakako ju posjetite!
Bravo i sretan rođendan, Vladimire, i od Medjimurskog.hr!
