Tragom jačanja suradnje i veze s Hrvatima izvan domovine Hrvatske, članice i članovi KUD „Mihovljan“ uveličali su gradišćanskim Hrvatima u Željeznom (Eisenstadt) nedjeljno misno slavlje. Kako prema riječima fra Božidara Blaževića, voditelja Hrvatske katoličke misije u Željeznom, u travnju ove godine započinje renoviranje Franjevačke crkve i samostana, to je naše društvo bilo zadnje koje je imalo čast i priliku gostovati prije početka adaptacije. Osim što se kreće u adaptaciju Franjevačke crkve i samostana, ove će godine krenuti i izgradnja Hrvatskog kulturnog centra u Željeznom, a u kojem ćemo nadamo se, imati priliku nastupiti i promovirati međimursku tradicijsku i kulturnu baštinu folklorom i pjesmom.
Odlazak kudovaca iz Mihovljana u Željezno i sudjelovanje na euharistijskom slavlju, te topli i srdačan doček od strane domaćina, još je jedan od brojnih nastupa kojima članice i članovi KUD „Mihovljan“ promoviraju i čuvaju tradicijsku i kulturnu baštinu Međimurja kroz vjeru.
U nastavku donosim osvrt Hrvatske katoličke misije Željezno na dolazak i nastup KUD „Mihovljan“!
„Nedilja, 1. marc 2026., personalna fara Hrvatska misija Željezno imala je posebnu čast ugostiti drage goste iz stare domovine – trideset kotrigov Kulturno-umjetničkog društva „Mihovljan“ iz Hrvatske, ki jur dugi niz ljet njeguju hrvatsku folklornu baštinu, jačke i narodne navade svoga kraja. Drage goste srdačno je dočekao i pozdravio župnik fra Božidar Blažević OFM ter im hvalio na dolasku, posjeti i muzikalnom doprinosu, ki su darovali našoj zajednici. Svojim su jačenjem muzikalno oblikovali nediljno mašno slavlje i tako pridonesli svečanom i radosnom ozračju liturgije. Mnogi vjerniki su toga dana ponovno mogli čuti zvuk svoje Domovine – jačke ke nose uspomene, ali i živu povezanost s korijenimi. Okupljena zajednica hvalila im je na tom daru velikim pljeskom i toplim pozdravom.
Ovakovi susreti imaju posebno značenje i za našu zajednicu Hrvatov, ki živu izvan Domovine, ali i za Gradišćanske Hrvate, ki jur stoljećima čuvaju svoj identitet daleko od matične zemlje. Premda nas povijest i okolnosti razlikuju, povezuje nas slična sudbina – život izvan Domovine, ali i zmožna želja da sačuvamo vjeru, materinski jezik i bogato kulturno jerbinstvo. Ravno su vjera, jačka i zajedničtvo kroz stoljeća pomagali našim ljudem da ostanu povezani sa svojim korijenima. Zato su susreti poput ovoga dragocjeni: Oni nas opominju, koliko je važno njegovati vlastiti identitet, ali i graditi mostove med ljudem i narodimi.
Hrvatska misija u Željeznom, kot dio Željezanske biškupije, toga je dana još jednom bila mjesto susreta vjere, kulture i zajedništva – onih vridnosti ki povezuju ljude, krajeve i generacije“.
