Iako ima već 82 godine, umirovljenik Slavko Vidović iz Podturna, poznat po izradi autohtonih podturenskih fašničkih maski, tzv. čaplji, u odličnoj je kondiciji i kaže: „Delal bum te čaplje sve dok me zdravlje drži!“, a u svojim radionicama, osim čaplji, ima i svašta zanimljivog…
Po struci stolar, koji je obuku za stolara započeo još kao dječak od 14,5 godina te je cijeli život proveo radeći stolariju, a danas umirovljenik, Slavko Vidović je uvijek u pokretu i danas ima puno toga za raditi. Izrađuje poznate Podturenske čaplje kao maske i suvenire te radi ili popravlja stolariju članovima obitelji i prijateljima.
Napravio je i dugovječne, masivne okvire za krevete od jasena i jabuke za svoje roditelje, koji su ih nadživjeli, renovirao jedan ormar iz 1936. godine itd. U kući je popravio ili izradio gotovo kompletnu stolariju, parkete, vrata, stol i stolce, namještaj… Prije desetak godina napravio je i veliki regal i ormariće za svećenikove stvari u crkvi u Podturnu, dug 6.5 metara, koji će, kaže, biti u crkvi još stoljećima.
Ističe da je glavninu života kao stolar radio sve ručno, od masivnog drva, bez današnjih strojeva za prešanje, iverice…
– Danas sve ide strojno i nema majstora za ručnu izradu. Nekad smo sve radili ručno, od masivnog drveta, ali bilo je kvalitetnije i dugovječnije – priča nam Slavko.
A koja je tajna njegove dugovječnosti?
– Puno se krećem i stalno nešto radim, iako ne idem okolo zbog korone, već samo do trgovine, pa malo idem na masažu, malo popijem kakvu tableticu protiv bolova jer me muči kičma, i to je to – priča Slavko, osoba koja je podturenske čaplje dovela na pijedestal i učinila ih zaštitnim znakom općine Podturen.
Rado se prisjeća i prošlosti, pa smo ga pitali kako je uopće sve počelo i saznali da je svoju prvu „čaplju“ napravio s 15 godina, a danas u svojoj radionici trenutno ima cijeli niz fašničkih maski i suvenira u izradi, kao i da popravlja one stare. Svake godine posuđuje mještanima čaplje, koje idu po naselju, neki ih i kupe. Posjećuju ga i vrtićke i školske grupe i bez njega Podturen ne bi bio to što je. Iako, sama ideja o klepečućim fašničkim maskama na štapu postoji u Podturenu već dugo.
Odakle klepečuće podturenske maske?
– Klepetanje u vidu lampi već je postojalo u Podturnu kao fašničke maske, još od vremena Austro-ugarske. Kad su mještani prvi put izašli van s tim klepečućim maskama na štapu, u plahtama (tad su ih zvali lampama) za fašnik, mnogi ljudi su se prepali, ha ha – prisjeća se Slavko i dodaje kako su se mještani svake zime u veljači maskirali i posjećivali rodbinu i prijatelje, plesali i bajali. Zima je bila duga i bilo mi je dosadno, pa su se na taj način zabavljali.
Kako je nastala prva maska baš u obliku čaplje?
– Jedan dečec u Podturnu je rekao svom tati, Viktoru Martinjašu: „Tata, ja bi išel med maškare, daj mi napravi nekaj!“ i tako mu je tata, tokar, napravio prvu čaplju. Također je klepetala i imala plahtu. Kad je on došao, djeca su povikala: „I čaplja je došla!“, a svima se svidjela jer Podturen je mjesto u kojem je nekad, zbog blizine Mure, bilo jako puno i čaplji i roda – kaže Slavko.
I „pajcek“ je Čaplja!
Nakon toga čaplja je postala uobičajena na fašniku u Podturnu i danas autohtone podturenske maske nose ime „čaplje“ po sivoj čaplji, bez obzira što, zahvaljujući Slavku Vidoviću, uključuju i druge životinje: rode, krave, jarce, pa čak i svinje. U Slavkovoj garaži s čapljama, na štapu ponosno stoji i jedan „pajcek“.
– Ja sam tada bio 10-godišnji dečec. Sjećam se da je poslije 2. svjetskog rata maskiranje bilo zabranjeno radi sprječavanja osveta. To je počelo popuštati 50-ih godina, ali još je znala patrolirati policija, sjećam se da smo se znali skrivati i čekati da ode.
– Svoju prvu čaplju napravio sam sa 15 godina. Došli su mi u stolariju gdje sam radio stariji dečki i rekli „Slavko, ajde i ti jednu napravi“, pa sam se zainteresirao za to i ubrzo ih počeo izrađivati i popravljati. Neko vrijeme sam prestao, naime 1966. sam otišao na pet i pol godina u Austriju, gdje sam radio stolariju i osigurao si dodatnu mirovinu, koja mi danas dobro dođe – priča Slavko.
Za jednu Čaplju treba mu dva-tri dana
Nakon povratka u Hrvatsku, Slavko se dalje intenzivno bavio stolarijom, ali se vratio i svom dragom hobiju – izradi autohtonih podturenskih „čaplji“. Radi ih od vrbe i lipe u svojim radionicama kraj kuće, dok mu društvo prave jedan mazni mačak i opasan čuvar kuće, belgijski ovčar Rex. Za jednu masku potrebno mu je dva -tri dana, a sve počinje obradom kalupa na dva dijela (koji se spajaju kožom kako bi mogli klepetati), njihovim rezbarenjem u oblik određene životinjske glave, bojanjem i postavljanjem na štap, dok se na koncu oko štapa postavlja plahta.
Podturenski suveniri
Slavko Vidović osmislio je i podturenske suvenire – mini čaplje, odnosno domaće životinjice na stalku, koje također klepeću, a svaka ima i žig „Podturenska čaplja“. Godine 2006. godine za njih je dobio i nagradu za najsuvenir Turističke zajednice Međimurske županije. U Međimurju inače postoje samo tri priznate autohtone maske: pikač u Selnici, larfa u Turčišću te čaplja u Podturnu.
– Kaj Međimurci delaju dok nikaj ne delaju? Ja eto, čaplje – rekao je Slavko, u čijem domu nikad nije dosadno. Njegova supruga Ljubica i on svoju veliku kuću dijele sa sinom Ivicom i unucima Markom (22) i Lovrom (21).
– Kad su bili mlađi, stalno su visjeli u mojoj radionici, međutim zbog obveza više ne stignu, ali uvijek su mi spremni pomoći u svemu – kaže Slavko, te ističe i da ima kći Vesnu, koju je život odveo u Zagreb.
Zajedno sa suprugom, Slavko je i član KUD-a Podturen. Mnogo su godina sudjelovali na popevkama i podučavali mlađe članove starinskim običajima. Danas zbog korone nisu toliko aktivni.
U njihovom domu ćete pronaći, očuvane, i razne starinske strojeve, kao što su onaj za ruženje kukuruza (tzv. ružđara za kuruzu), prešu za grožđe, kolovrati i vitlo za lan, alate za čupanje drača… Slavko planira jednoga dana sve to postaviti u etno kuću… Želimo mu puno sreće!