Petar Vugrinec zvan Cipelić iz Goričana već 23 godine ima postolarsku radnju u centru Preloga te je danas jedini postolar u cijelom Donjem Međimurju i jedan od rijetkih ljudi koji su po struci obućari. Pitali smo ga više o tom poslu te kako je od „šegrta Hlapića“ postao „Majstor Cipelić“!
– Prije nego što sam otvorio postolarsku radnju u Prelogu, 13 godina radio sam kao poslovođa u krojarni u tvornici obuće Meiso u Goričanu. I moja supruga Anica i ja smo oboje po struci obućari, završili smo obućarsku školu u Varaždinu, te smo oboje radili u Meisu. No, situacija tamo je bila loša i odlučio sam tražiti drugi posao kako bi bar jedan, u slučaju zatvaranja tvrtke, imao posao. Tako sam otvorio postolarsku radnju u Prelogu – priča Cipelić.
UMJESTO AUTA KUPIO SINGERICU
Popravljanje obuće zavolio je u vojsci, kada je radio popravke vojničke obuće i tako usavršio i zavolio taj posao. Također, radio je popravke kod kuće, u Goričanu, ljudima iz sela.
– Stoga sam nakon vojske, umjesto auta radije kupio mašinu, obućarsku kombinirku i šivaću mašinu Singer za popravke. Bez toga postolar ne može raditi! – priča nam Petar. Nakon što je odlučio otići iz Meisa, kaže, mogao je raditi bilo gdje, primjerice kod brata u njegovoj tvrtki, međutim…
– Htio sam nastaviti s onim za što sam se školovao i što volim raditi i tako sam otvorio svoju postolarsku radnju. Volim to raditi, a to je najvažnije, da volite svoj posao! – rekao je Cipelić, koji osim cipela popravlja i torbe svih marki, od kože ili umjetne kože, putne torbe, kofere itd. Također izrađuje i ključeve.
POPRAVKE NAJVIŠE TRAŽE ŽENE
– Danas ima manje popravaka nego prije jer se sve više proizvodi nekvalitetna, a jeftinija obuća, pa ljudi češće kupuju nove cipele. Mušterije su mi najviše žene, a najčešći popravci su ženske potpetice, džonovi, lijepljenje, krpanje torbi, promjene zatvarača, razne kopčice na cipelama i dr. Ujesen imam najviše školskih torbi za popravak – priča Cipelić.
Sve radi s voljom i trudom i svakome pokuša pomoći kao da nešto popravlja sebi, jer ako bude on zadovoljan, kaže, bit će i mušterija, te zaista voli svoj posao, a ljudi vole Cipelića. Uvijek je vedar, nasmijan i spreman za šalu, ali kad je potrgana cipela ili torbica u pitanju, uozbilji se i dobro promisli o tome što će i kako napraviti.
NEMA ‘NE’!
– Nikad ni jednoj ženi nisam rekao da nešto ne mogu popraviti! Uvijek probam najbolje što mogu. Dobar obućar mora u prvom redu imati volju i strpljenje da nešto može popraviti, da mu sine neka ideja. Uvijek velim – budem prespavao noć pa mi onda možda nešto sine – kaže Cipelić, koji nikad nije ostao bez ideja. Godine 2019. godine dobio je i priznanje Obrtničke komore Međimurske županije za marljiv i ustrajan rad u obrtu i razvoj obrtništva.
NITKO NE ŽELI BITI POSTOLAR
A tko će taj obrt naslijediti? Sa suprugom Anicom, Cipelić ima dvoje djece, no ni jedno nije iskazalo interes da naslijedi tatin posao. Kći Petra (30) završila je Kemijsko-tehnološki fakultet i radi u Bioinstitutu, a sin Mihovil (23) je profesionalni vozač.
– Bilo bi mi drago da mi se javi netko tko bi jednog dana preuzeo moj posao. Ipak je to zanat, koji treba ljudima! U Gospodarskoj školi Čakovec postoji smjer za obućara, ali nažalost nema kandidata! Slično je i sa šnajdericama. Nekad su u Prelogu bile dvije, sad nema ni jedne…
JEDINI MUŠKI PJEVAČ
Istaknimo još i da je Petar Vugrinec (Cipelić) trenutno jedini muški pjevač Crkvenog zbora župe sv. Leonard, gdje pjeva već 25 godina, a povremeno i solo dionice. Već 3 mjeseca, otkako je drugi muški član zbora preminuo, Cipelić je tu, gotovo kao i na poslu, „blažen među ženama“.
Na kraju, evo što je sumirao o svom danas gotovo unikatnom poslu:
– Ne treba težiti za materijalnim, već neka vam posao donosi zadovoljstvo. Ja ne mogu ne znam što zaslužiti ovim poslom, ali ga volim i imam svoje zadovoljstvo i mir!
