U sklopu ovogodišnje Noći knjige, Jadranka Kosor gostovala je u Čakovcu , gdje je u auli Dječjeg odjela Knjižnice „Nikola Zrinski“ predstavila svoju novu knjigu “Žene koje mašu rukama” , djelo koje već na prvo čitanje izlazi iz okvira klasične autobiografske proze i ulazi u prostor duboko osobnog svjedočanstva.
Razgovor s autoricom Jadrankom Kosor i urednikom izdanja, Seidom Serdarevićem, vodila je ravnateljica knjižnice Željka Hatvalić Strahija. Susret je protekao u snažnom, emotivnom tonu, obilježenom otvorenošću i neposrednošću kakva rijetko prati javne nastupe bivših državnih dužnosnika.
Kosor u knjizi bez zadrške progovara o temama koje se često guraju na marginu javnog diskursa – bolesti, starenju i ranjivosti. Iza političke karijere, koju je obilježilo vođenje države u zahtjevnim vremenima, otkriva se osobna priča o dugogodišnjoj borbi s ozbiljnim problemima s koljenima, koje je godinama skrivala, čak i tijekom premijerskog mandata.
„Bilo je dana kada gotovo nisam mogla stati. Nisam mogla izaći iz automobila ni sići niz stepenice, ali to se nije vidjelo“, iskreno je priznala autorica, podsjetivši koliko često javnost vidi samo površinu, dok se stvarne borbe odvijaju daleko od pogleda.
Knjiga prati njezin put kroz dvije teške operacije i dugotrajan oporavak, proces koji nije bio samo fizički zahtjevan, već i emocionalno iscrpljujući. Posebno je naglasila osjećaj potpune ovisnosti o drugima, koji je za osobu naviklu na samostalnost predstavljao dubok osobni lom.
„Najviše me pogodio gubitak kontrole nad vlastitim životom, odnosno trenutak kada više ne možete odlučivati ni o najosnovnijim stvarima.“, kazala je, opisujući iskustvo koje je, kako ističe, snažno utjecalo na njezinu odluku da piše.
Pisanje je započela već nekoliko dana nakon operacije, pretvarajući bol i nemoć u riječi. Upravo taj čin, istaknula je, postao je način suočavanja, ali i oslobađanja. Iako se bavi teškim temama, knjiga nije lišena humora, naprotiv, samoironija se pokazuje kao važan alat preživljavanja.
Kosor u djelu ne zaobilazi ni politiku, koju opisuje kao „dar i kaznu“, čime dodatno produbljuje osobnu dimenziju priče, no fokus večeri ostao je na književnom i ljudskom iskustvu koje nadilazi političke okvire.
Zaključno, knjiga “Žene koje mašu rukama” predstavljena je kao univerzalna priča o snazi i otpornosti, ne samo pojedine, već i svih žena koje se bore s vlastitim ograničenjima, bilo da dolaze iz bolesti, društvenih očekivanja ili osobnih okolnosti.
Predstavljanju su, uz brojnu publiku, nazočili i župan Međimurske županije Matija Posavec te gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini sa zamjenicom Lanom Remar, potvrđujući važnost ovog događaja za kulturni i društveni život grada i županije.
