Sjećate li se ljubavne priče o Moniki (rođenoj Horvat) i Tamasu Kanizsai, djevojci iz Donjeg Mihaljevca koja se zaljubila u mađarskog radnika na kanalizaciji ispred njezine kuće u sklopu Aglomeracije Donja Dubrava, o kojima smo pisali ovdje? Kako su danas?
Ovaj sretan par, koji se upoznao neočekivano kada je Tamas kao djelatnik mađarske tvrtke Szabadics kopao bagerom rupe za kanalizaciju ispred Monikine kuće, zajedno je nešto više od 4 i pol godine, a 1. listopada 2024. godine proslavio je svoju 2. godišnjicu braka. Uz kćerkicu Maju, kojoj je u rujnu bilo 2 godine, prije dva mjeseca dobili su i sinčića Matiju.
– Jako sam sretna što smo dobili, baš kako smo htjeli, još jedno dijete, a najvažnije mi je da su djeca živa i zdrava! – rekla je Monika, koja ima zavidnu liniju unatoč tome što je nedavno rodila.
– Puno se krećem, čistim, kuham, igram s Majom, pa je to vjerojatno razlog – kaže Monika. Monika je sa svojim suprugom, uz pomoć poticaja za uređenje nekretnina Općine Sveta Marija, uredila staru kuću u Donjem Mihaljevcu i stvorila topli dom.
„On je najbolji suprug i tata“, rekla nam je Monika prošle godine, a sada je rekla kako je i dalje takav, još i bolji.
– U trudnoći me čuvao kao kraljicu, pazio i brinuo za mene, a bio je sa mnom i na oba poroda, držao me za ruku i bodrio. I dalje smo sretni, lijepo se slažemo i veseli smo kao i prvog dana – kaže Monika, dok nas s regala gleda veliki plišani medo s porukom ljubavi, poklon Tamasu Moniki, i ističe:
– Tajna sretnog braka je da partneri jedno drugo podupiru u svemu, da su jedno uz drugo i u dobru i u zlu i kad dođe do lošeg razdoblja ili svađe, da zajedno prođu kroz sve to.
Dodala je kako su Tamas i ona sve bolji i u učenju jezika, koji im nikad ni nije bio prepreka, jer u početku su se sporazumijevali uz pomoć Google prevoditelja, ali oboje razumiju najvažniji jezik – jezik ljubavi.
Monika je u međuvremenu naime već odlično savladala mađarski jezik, zahvaljujući njihovim čestim posjetama Tamasovoj rodbini u Mađarskoj, u Zalakarošu, a oni također rado posjete i njih u Donjem Mihaljevcu.
– Znam već puno toga reći, no mislim da će moja djeca, koja će govoriti i hrvatski i mađarski, prije mene usavršiti mađarski jer je to jako težak jezik. Srećom, imam tri šogora i dvije šogorice u Mađarskoj koji su mi puno pomogli u učenju mađarskog jezika – kaže Monika.
Tamas također napreduje u učenju hrvatskoj jezika, a govori napola međimurskim dijalektom, a napola književnim jezikom. Hrvatski razumije sad već u potpunosti, no govor mu ide malo teže, jer, ruku na srce, i naš je jezik vrlo kompliciran, sa zahtjevnom gramatikom i hrpom padeža.
Dok je Monika trenutačno na porodiljnom, Tamas je na bolovanju te čeka operaciju koljena/noge zbog stare ozlijede koju je doživio nakon udara automobila još u djetinjstvu, a koja se reaktivirala. Inače radi u tvrtki Modelarija Blažeka u Čehovcu, ima super kolege na poslu, svi se odlično slažu i sretan je što ima tako dobar posao.
Pitali smo ih kakvi su im planovi za budućnost.
– Ako Tamas osvoji na lotu, želja nam je preseliti se u Zalakaroš. Voljeli bismo se preseliti tamo zbog rodbine i zbog djece. Tamo su i toplice i lijepo šetalište, cijeli taj grad je poseban. Tamo bismo imali više sadržaja. Iako, jako nam je lijepo i tu – rekli su.
No, kažu kako je dom tamo gdje je srce. A srca ovog para, koji su primjer da ljubav ne pita za nacionalnost, jezike, godine…, su jedno kraj drugoga, a to je najvažnije. Tko zna gdje će živjeti u budućnosti i što će im donijeti život, a mi želimo da im donese samo dobroga, čestitamo im na godišnjici braka i želimo još mnogo, mnogo sretnih godišnjica, puno zdravlja i lijepih trenutaka!
