Domagoj Kalamari (33) iz Male Subotice jedan je od rijetkih u Međimurju koji se bavi paraglajdingom, odnosno padobranskim jedrenjem. Iako kod nas nema brda s kojih bi paraglajderi mogli polijetati, postoji i motorni paraglajding, za koji vam samo treba, uz paramotor i padobransko jedro, livada od 15-20 metara i začas ste u zraku!
Padobranskim jedrenjem Domagoj se bavi već dvije godine. Član je Zmajarskog kluba „Rode“ u Prelogu, no tečajevi letenja paraglajderom održavaju se, kaže, u Zagorju, Zagrebu, Istri i na drugim lokacijama.
– Prvo sam položio tečaj slobodnog letenja kod Darka Miškeca u klubu Nubigena paragliding u Zagrebu, zatim sam položio tečaj za paramotor kod Darka Tršinara iz Zrakoplovnog kluba „Parafreek“ iz Samobora.
KAKO SE ZAINTERESIRAO ZA PARAGLIDING?
– Prvo sam dugo letio zmajem s kolegama iz ZK „Rode“, svaki drugi dan sam ih pitao „Idemo letjeti? Jesu li dobri uvjeti?“. Rado su me vozili, bio sam samo suvozač, no na taj sam se način zaljubio u letenje. Međutim, paraglajding mi se učinio puno jednostavnijim – praktički pokosiš travu i spreman si za let! – priča Domagoj.
Doduše, iako u zrak kreće s livade, jednom je probao i tradicionalni paraglajding bez motora vinuvši se u provaliju zaletom s proplanka planine u sklopu škole letenja.
– Bilo mi je to super, pravi adrenalinski doživljaj, no ipak sam se odlučio za paramotor, jer ovo je druga priča. Za obični paraglajder treba putovati do brda/planina, osigurati si prijevoz nakon spuštanja, povremeno i planinariti do gore da bi letjeli… Za ovo vam samo treba livada od 15-20 metara i to je to – kaže Domagoj.
KOLIKO TO KOŠTA?
Prije toga, doduše, treba nešto i uložiti. Tečaj paraglajdinga s paramotorom košta oko 1500 eura, a cijene padobranskih krila iznose, ovisno o modelu i starosti, od 1000 eura za polovna pa i do 4000 eura za nova, dok se cijene paramotora kreću, kaže Domagoj, od 2500 eura za rabljeni do 12-15 tisuća eura za novi.
Je li paramotor sigurniji od samog paraglajdera, pitali smo također Domagoja.
– Isto se polijeće i slijeće u vjetar. Paraglajding s motorom doduše nije sigurniji od običnog paraglajdinga, ja mislim, jer tu je i faktor motora, no prednosti su da za dizanje ne treba termika već 4-5 litara goriva te možete letjeti i niže bez da vas nedostatak termike spusti dolje – priča Domagoj.
KAKO JE IZGLEDAO NJEGOV PRVI LET?
– Bilo mi je malo čudno i malo me bilo strah, no bio sam naviknut na boravak u visinama zbog letenja zmajem. U visinama se osjećam super, iako sam oprezan jer uvijek treba računati i na to da se nešto može dogoditi zbog motora i uvijek treba imati alternativu za slijetanje, stoga ne treba prenisko letjeti iznad drveća i slično – kaže.
Pitali smo ga i gdje najčešće leti i na kojoj visini.
– Letim najviše diljem Međimurja, uglavnom do 300 metara iako sam bio i više, i ciljam da su mi letovi što duži. Jedan do dva sata pokušavam da bude neki normalan let, ako je moguće i duže. A svakome bih preporučio da odleti u gornje Međimurje, Mađerkin breg, Sveti Martin, Štrigova i okolica. To mi je najdraže mjesto za letenje! – rekao je.
Domagoj inače radi kao zavarivač u Austriji te u Međimurje dođe za vikend. Neki od njegovih prijatelja također se bave paraglajdingom, međutim njegovi roditelji i članovi obitelji baš nisu oduševljeni ovim sportom.
– Strah ih je, posebno moju mamu – priznaje Domagoj.
No, ako vas nije i voljeli biste se i sami baviti paraglajdingom, za više informacija, kaže Domagoj, slobodno ga pronađite na Facebooku, gdje zna staviti i videe, i postavite mu pitanja, ili se možete javiti ZK „Rodama“ u Prelogu ili direktno klubu „Parafreek“ u Samoboru.
