Bogomir Trabe (67), poznatiji kao Bogo, i Slavica Hranilović (žene se ne pita za godine, veli) iz Čakovca strastveni su planinari i bračni par. Njihova se ljubav rodila upravo na planini. On, rodom Slovenac i ona, rodom iz Zasadbrega, zajedno su već više od 22 godine, od čega 12 godina u braku te imaju dvoje odrasle djece i četvero unučadi iz prvih brakova. Ovo je njihova ljubavna i planinarska priča!
– Upoznali smo se na planinama. Imali smo prave, planinarske zaruke na vrhu Triglava (2864 m). Sa sobom sam teglio flašu žestokog pića – kaže Bogo, koji se planinarenjem počeo baviti odmalena, kao i svaki pravi Slovenac.
PO PLANINI KAO PSIĆ NA UZICI
– Rođen sam u Rušama ispod Pohorja. Otac me vukao po planini kao psića na uzici, odnosno na sajli, od moje 7. godine, kada sam počeo planinariti, dakle planinarim već 60 godina! – prisjeća se.
Slavica je pak htjela osvojiti Triglav, najviši vrh tadašnje Jugoslavije.
– Planinarim od srednje škole. Ljubav prema planinarenju usadio mi je još moj tata kao maloj, no neko vrijeme ga nisam prakticirala. Na planinarenje sam krenula samo zato da se pripremim za uspon na Triglav, na koji sam se popela već prve godine planinarenja i na njemu imala svoje planinarsko krštenje (onaj planinarski običaj kad dobijete malo po riti). Zato mi je bilo drago da me zaprosio baš na Triglavu – ispričala nam je Slavica.
PLANINARSKI VODIČ I POČASNI PREDSJEDNIK HPD-A ‘MEĐIMURJE’
Bogo Trabe ujedno je i planinarski vodič te počasni predsjednik u Hrvatskom planinarskom društvu ‘Međimurje’. Godine 1995. učlanio se u HPD ‘Međimurje, a od 2000. do 2016., punih 16 godina, bio je i predsjednik tog planinarskog društva. Danas, kao planinarski vodič, povremeno organizira izlete, a Slavica je također vrlo aktivna članica tog društva te ćete ih, zajedno, vidjeti na gotovo svakom izletu HPD-a Međimurje.
Bogo za sebe kaže da je zaljubljenik u povijest, a po struci je elektroinženjer. Radio je u Međimurju, gdje živi već 42 godine, u HE Čakovec i Hrvatskoj elektroprivredi, a danas, kaže, nije u mirovini jer on ne miruje, već je u penziji. Slavica je po struci nastavnica tjelesne kulture, no igrom slučaja radila je u školi, vrtiću te na koncu u Međimurskoj banci računovodstvene poslove. Prije planinarenja bila je rekreativka u Udruzi ‘Sport za sve’ u Čakovcu. Slavica, danas također u penziji, ističe važnost kretanja.
– 5 dana u tjednu sam radila, a subotom i nedjeljom bila na planinama. I Bogo i ja smo jako svjesni koliko nam je važno fizičko kretanje i boravak u prirodi. Ne možemo si ni zamisliti život bez planinarenja i bez planinarskog društva – kaže Slavica, dodajući kako joj je najdraža planina Triglav na Julijskim Alpama, na kojoj je bila ukupno tri puta.
– Zaljubljenik sam u Julijske Alpe, a najljepša planina mi je Jalovec, iako sam tamo gotovo poginuo, jer samo se od mladosti bavio alpinizmom, pri čemu sam pao i puknuo mi je desni gležanj. U Sloveniji sam također bio planinarski vodič i završio planinarske tečajeve, koji su tamo bili jako ozbiljni – rekao je Bogo, dodavši:
– Prešao sam skoro sve slovenske planine, čitav slovenski planinarski put. U mladosti sam čitave praznike provodio u planinama. Doma sam došao u čarapama koje su otvrdnule od znoja i same stajale. Bilo je to ugodno mlado društvo. Prekrasna planina mi je i Velebit. Devet godina imali smo i izlete na vrhove iznad 3000 metara. Kruna je bio izlet na Monte Vioz (3645 m) u Italiji. Od visinske razlike ljudima su natekla lica i izgledali su kao Kinezi.
SLOVENCIMA JE PLANINARNJE U KRVI, NO I U HRVATSKOJ POSTOJI DOBAR INTERES
Na upit kakve su razlike između Slovenije i Hrvatske, Bogo kaže:
– Standard planinara u Sloveniji je puno veći, planinarski domovi daleko uređeniji, u Sloveniji je planinarenje tradicija, nacionalna rekreacija. I u Hrvatskoj postoji poprilično dobar interes za planinarenjem iako je to u Sloveniji druga priča, ljudi tamo vikendima planinare i jedu u planinarskim domovima, s tim se jednostavno rode.
On je dugo godina bio i član Slovenskog planinarskog društva te još ima puno prijatelja u PD Ruše. Godine 2017. planinario je sa starim prijateljima po Danskoj. Na vrhu Triglava bio je čak 12 puta, na Triglavu ukupno 15 puta (3 puta ga je spriječilo vrijeme). Organizirao je već 310 izleta. No, godine idu…
– S godinama, kondicija i mišićna masa padaju, čovjek nema više toliko snage kao prije, no ove godine planiram ponovno organizirati izlet na Triglav (3-4 dana), neku vrstu svog oproštajnog izleta na tu divnu planinu – kaže Bogo.
NA VELIKIM VISINAMA SITUACIJA SE MIJENJA IZ MINUTE U MINUTU
Pitali smo ga i je li ikada doživio neku problematičnu situaciju na planini.
– U 60 godina planinarenja nismo imali nikakvi smrtni slučaj niti strašnu nesreću, eventualno gležanj ili sl. Iako, iznad 3000 metara i na Triglavu, situacija na planini se mijenja iz minute u minutu. Primjerice, uslijed ljeta je moguća snježna oluja! – odgovara Bogo, no dodaje:
– No nesreća se može dogoditi i u šetnju ili vas na ulici može pregaziti auto. U našem planinarskom društvu uvijek je naprijed planinarski vodič, ali i netko od iskusnijih planinara straga, koji će pripaziti na manje iskusne planinare.
PLANINARSKA ŠKOLA ZA DJECU
Istaknuli su i kako HPD ‘Međimurje’ povremeno organizira planinarsku školu za djecu, čije održavanje je također omela korona te im je želja u planinarenje više uključiti školarce, posebno srednjoškolce i studente, koji su u deficitu jer mladi danas nažalost nemaju toliko interesa. Prisjetili su se kako je 2000. godine prof. Višnja Čižmešija iz Preloga vodila grupu mladih planinara u sklopu HPD-a ‘Međimurje’ i tada je bilo puno interesa, te su poručili svima koji razmišljaju o planinarenju:
DOĐITE I ISPROBAJTE PLANINARENJE!
– Dođite na 1., 2. izlet i na jedan od naših sastanaka i probajte, pa se odlučite! Svi su dobrodošli! HPD ‘Međimurje’ je društvo prilagođeno svima, ljudima svih dobi i fizičkih mogućnosti, a također i financijskih mogućnosti!
Bogo je dodao i kako je Željko Poljak odličan predsjednik tog društva i jako dobro ga vodi. Razmišljate li o planinarenju i vi, svakako probajte, jer to je aktivnost koja resetira um, opušta dušu i tijelo, a eto, donosi i sretne ljubavne priče!
