Dana 15. studenog 2024. godine u večernjim satima, Općina Selnica organizirala je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Obilježavanje je počelo skupljanjem članova Udruge Vukovarskih branitelja i logoraša Međimurja od kojih su mnogi bili dio Posebne jedinice Ministarstva unutarnjih poslova koja je imala značajnu ulogu u obrani Vukovara te udruga koje djeluju u sklopu Zajednice braniteljskih udruga Međimurske županije. Nakon polaganja svijeća kod murala posvećenog Vukovaru, a potom su predstavnici udruga zapalili svijeće i položili vijenac kod spomenika hrvatskim braniteljima.
Skupinu je predvodio načelnik Općine Selnice Ervin Vičević koji je tom prilikom pročitao govor, a kojeg prenosimo u cijelosti.
-Drago mi je što ste se okupili u ovolikom broju, a svi znaju, koliko to meni osobno znači i da jedan dio svog života polažem upravo za ovo. Moram reći ovdje vama, i potpuno slobodno ispričajte i dalje: Hrvatska je na krivom putu. Već dugo vremena, a svake je godine sve gore i gore. Bio sam nedugo u Sloveniji s počasnim hrvatskim konzulom u Republici Sloveniji gdje sam čuo da je odobreno iskopavanje žrtava Drugog svjetskog rata. Naša se Vlada o tome do danas nije očitovala, a bio sam i na sastanku Ministarstva branitelja gdje sam se uvjerio da postoje osobe koje bi zatrle sve ono što je ‘hrvatsko.’ Tako je u svakom segmentu, jer u svakom ministarstvu postoji netko tko zaustavlja hrvatsku priču. Šalju pozive da vodimo djecu u Jasenovac, a nadam se da su se tamo poklonili i hrvatskim žrtvama, jer drugih tamo ni nema. Sustavno smo izloženi lažimo i pitamo se, zašto su naši branitelji poginuli? Tu je mnogo sitnih interesa, a to je ono ukratko kakva je danas Republika Hrvatska. Vjerujem, opet će se dogoditi isto, ono što smo proživjeli već 2 puta, rekao je Vičević.
Tom prilikom načelnik je pročitao pjesmu učenika Gabrijela Kutnjaka Osnovne škole Selnica koji polazi osmi razred.
Vapaj heroja
Branim i nadam se,
gorim tražeći snagu,
priželjkujem kraj
i novi početak.
Vukovar i ja,
koračamo u strahu
sve jače i jače.
Pati, gubim, vjerujem.
Moje ruke podižu zastavu
natopljenu krvlju heroja,
snagom slobode.
