Poznata čakovečka književnica Emilja Kovač je jučer u zgradi Scheier pred mnoštvom književne publike javnosti iznijela svoja dva dijela. Prijevod romana „Images: Breath-held” (Slike: na dah) te zbirku pjesama „Razmatranja”. U programu su, uz autoricu, sudjelovali mladi glazbenici iz Umjetničke škole „Miroslav Magdalenić” te interpretatorice tekstova Densi Radovan, Matea Samoborec koje su svojim interpretacijama Emilijin trud dige do zvijezda.Program je moderirala Ljiljana Križan, ravnateljica knjižnice „Nikola Zrinski” koja je bila organizator manifestacije.
Govoreći o autorici, Ljiljana je naglasila kako je ona rođena 1957. u Donjem Mihaljevcu. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1976. do 1981), gdje je magistrirala 2002. godine (Modernizam u djelu Mare Ivančan, mentor dr. sc. Cvjetko Milanja), a 2010. doktorirala (Ženski diskurs devedesetih godina dvadesetog stoljeća u hrvatskoj književnosti: načini upisivanja ideologije, mentorica dr. sc. Julijane Matanović). Piše poeziju i prozu (pripovjednu i esejističku). Njeguje standardni i dijalektalni kajkavski izričaj.
Te večeri zabilježili smo i Emilijine riječi:- Tražim samo odgovor kako proći kroz buku današnjeg vremena…….Tko, kako, zašto ? Riječi su to koje su rekle mnogo…..
Po održanom programu bila nam je dostupna za kraći razgovor koji nam je pobliže približio njezin trud i napore.
Od ideje do realizacije promocija prošlo je ?
-U vezi s aktualnim stvarima mogu reći da sam si dala vremena i nisam žurila. Ja sam „u miru“ pa imam vremena da konačno ne moram juriti kroz život. Dugo sam radila na tehničkim stvarima, na tiskanju, a poslije sam si dopustila „hlađenje“, nekih mjesec dana pa se onda dala na organizaciju predstavljanja. Složeni su svi ti poslovi, a kad ih radite uglavnom sami – a to je tako kad nemate nekog jačeg izdavača – onda to traje. No, eto jesam, jesmo. Ne mogu reći da nisam imala pomagače i suradnike, ne bi bilo fer.
Rijetko se događa da se predstavljaju dvije knjige. Zbog čega je do toga došlo ?
-Zapravo, vidim da takva situacija u zadnje vrijeme i nije toliko rijetka. Moguće da pojačana produktivnost ima veze s našim izolacijama zbog pandemije, no kod mene se jednostavno dogodilo. Prijevod je trebao biti tiskan prošle godine, no nije se posložilo. Prihvatila sam razvoj stvari kako je krenuo pa eto, dogodilo se. Jedna je prijateljica rekla – ne možeš silovati univerzum i to je tako. Samo se iznervirate. A što se pjesama tiče, mislim da su baš dosta odstajale. Bilo bi neekonomično odvajati predstavljanja.
Prijevod romana ?
Alma Keser-Brozović, profesorica engleskog i vrsna prevoditeljica, koju sam srela na jednom putovanju, pitala me jesu li „Slike: na dah” prevedene, a ja sam je unezvjereno pitala kako to misli jer se baš ne događa tek tako. Pitala je može li ona prevesti jer je znatiželjna kako bi taj moj jezik funkcionirao na engleskom pa smo krenule- rekla je u prvi mah nastavivši:-Trajalo je nešto manje od godinu dana i bilo je vrlo zanimljivo. Prvi put sam radila nešto takvog. Naime, pratila sam prevođenje, diskutirale smo o riječima, suznačenjima, tragale za pravim rješenjima. Radile smo „iz gušta“, što se kaže, ne znajući što ćemo s tekstom, a onda se otvorio prozorčić: prijavile smo se na natječaj Fonda za kulturu DHK i uspjele dobiti neki osnovni novac. Malo je stvar „pogurnuo“ Didasko, škola stranih jezika pa smo nekako uspjele pokriti troškove, eto. Finalni dio odradio je Letis- završila je zadovoljno.
Koja je to po redu Tvoja zbirka pjesama ?
-”Razmatranja” su peta zbirka pjesama. Obuhvaća radove nastajale tijekom nekih sedam godina jer sam u međuvremenu radila narativne stvari. Mogla sam si dopustiti nemilosrdnu selektivnost. Možda sam malo zbunila naslovom pa me znanci pitaju jesu li to eseji. Pjesme su, no ima zaista dosta esejističnosti, tako da im naslov baš odgovara. Budući da knjiga, naročito ako se radi o pjesmama, mora dobro izgledati, aktivirala sam Bojana Miljančića, našeg poznatog slikara i multimedijalnog umjetnika, a nakladnički je iza svega stalo Kajkavsko spravišće te Božica Pažur kao urednica. Na njenu sugestiju odabrala sam tiskaru (Mankograf iz Zaprešića), s kojim Spravišće dugo i uspješno surađuje. Imala sam sreću što me popratio dobar broj pokrovitelja. Znak za start dala je Zaklada Prof. dr. Josip Sabol, koja djeluje iz Varaždina (što nisam naznačila u notici), a zakladnik je na adresi u Malinskoj, kojoj su se pridružili Međimurska županija, Ambijenti d.o.o Čakovec, Izgradnja Domašinec te Židov-Melcir iz Cirkovljana.
Kako je dugo nastajala i što obuhvaća ?
-Zbirka je probir iz dugogodišnje produkcije. Obuhvaća stotinjak pjesama raspoređenih u šest ciklusa (Razmatranja, Egzistencijalne maglice, Priče o mojim strancima, Vinjete sa stablima, Kajkavice te Pandorina postelja). Izgleda mnogo, ali i nije ako se uzme u obzir poprilično vrijeme nastajanja. Ja radim sporo i puštam da stvari sazriju.Strašno se suočiti s nečim što ste pustili nesazrelo pa si više ne možete pomoći: vi sazrijevate, a to nešto zauvijek čuči takvo kakvo ste pustili. Dogodi se „nezgoda“ kako god pazite, no nije to baš zdravo. Jest da mi živimo sumanutim ritmom i u stalnom traganju za novim, svako jučer je već danas davna prošlost, no ne treba smetnuti s uma onu – ima u Boga dana…, a ponešto ih je dano i nama. Dobro je pričekati da riječi i ritmovi poravnaju svoje odnose i dosegnu uzajamni sklad. Nekad se pisalo s uvjerenjem da je za vječnost. Danas rijetko mislimo tako pompozne misli, no, bez obzira na sve, treba stajati iza svojih djela, riječi, misli… svega. Uostalom, vječnost je sastavljena od mnogo trenutaka pa je svaki važan… ili možda nije? – završila je zanimljivim pitanjem.
