Dario Marciuš (36) iz Strahoninca miran je i staložen obiteljski čovjek, radišan, nježan, uvijek spreman pripomoći u kućnim poslovima supruzi Kristini te pričuvati i poigrati se s petogodišnjom kćerkom Evom. Vrijedan je radnik u tvrtki “Strojarstvo Branilović” u Čakovcu, staložen, voli i čuva svoj posao.
No, kad se spomenu motocikli, i to ne bilo kakvi, nego oni za ekstremna natjecanja, Dario postane nemiran, ozari se, srce mu zaigra… Već godinama je zaljubljen u enduro motociklistička natjecanja. To su natjecanja na posebno uređenim vijugavim stazama po planinama i udolinama s brojnim preprekama, od kamenih litica, vode, srušenih debla i blata do prašine, šume, granja, uspona i strmih padina. Takve staze znaju biti duge od 30 do čak 80 kilometara, a da bi ih se svladalo intenzivno se mora voziti i nekoliko sati.
Kad Dario osjeti taj natjecateljski poriv njegove dvije princeze znaju da tata i suprug kreće na natjecanja, obično vikendom, i da nema toga što će ga zaustaviti.
– Ovim ekstremnim sportom “zarazio” sam se prije sedam-osam godina. Zapravo, za sve je kriv prijatelj Dino Polanec iz Gornjeg Hrašćana, koji je bio toliko uvjerljiv da sam u jednom trenutku popustio te smo zajedno s ocem otišli u Sloveniju i kupili motor. Riječ je o nešto jačem i skupljem enduro motoru nego za motokros, jer ima dodatnu opremu (svjetla, žmigavce…), mora biti tehnički ispravan i registriran. U uvjetima u kojima vozimo ispravan motor je jedan od glavnih preduvjeta da bi mogli trku i završiti – pripovjeda Dario uz osmijeh na licu, dok nam pokazuje besprijekorno opran i očišćen motor KTM od 250 ccm.
Za sve to potreban je i svakodnevan trening?
– Najprije smo nas nekoliko vozili na improviziranim stazama po Međimurju, Kalniku, Bjelovaru… dok nismo 2018. godine formirali Enduro klub “Čakovec”. Tada smo krenuli i na prva natjecanja, jer je preduvjet bio da postanemo članovi Hrvatskog motociklističkog saveza. Prošle godine uz pomoć Općine Strahonec i brojnih sponzora uredili smo stazu u predjelu Dolič za treninge i kondiciju. Bez toga nema nastupa, odnosno teško će netko odvoziti te kilometre uz takve napore ako nije kondicijski spreman. Ponekad na takvim trkama izgubimo 3 do 4 kilograma vlastite težine. Nekoliko dana ranije ne smijemo konzumirati nikakav alkohol, jer tijelo mora i fizički i psihički biti sposobno izdražti napore u svaladanju svih tih prepreka. Uz to, vozači moraju biti i licencirani, liječnički pregledani i dodatno osigurani. Inače, voze se različite utrke, pojednostavljeno rečeno: od onih na kružnim stazama, do onih s više kontrolnih točaka gdje se u posebnu knjižu upisuje prolazno vrijeme i udara štambilj, pa onaj tko prvi prođe sve “kontrole” i stigne na cilj, taj je pobjednik – kaže Dario.
Prepreke su velike i opasne. Ima li ozljeda?
– Često ima lomova kostiju, a ogrebotine su sastavni dio natjecanja. I ja sam imao slomljenu ključnu kost, natukao sam rebra, slomio prste na rukama… Ali s time se uvijek računa i planira. Naljepše je kad proletimo kroz vodenu prepreku, polijemo se blatom, zaprašimo… Naočale koje nosimo su toliko prljave da se ne vidi preko njih. A vozimo dalje bez prestanka i tada su ovakve ozljede neminovne. No, ne posustajemo, zato često i pobjeđujemo. Tako smo na Prvenstvu Hrvatske u moto disciplinama Super Enduro, Hard Enduro i Cross country osvajali prva mjesta i na kraju bili među najboljima. U disciplini Cross contry za 2021. godinu 1. mjesto osvojio je Marko Martinjaš iz Pretetinca; Jurica Marciuš iz Zaboka (rodom iz Gornjeg Hrašćana) osvojio je 1. mjesto u Super Enduru, naš Enduro klub osvojio je ukupno 3. mjesto u Super Enduru i 3. mjesto u disciplini Cross country, dok je Veteranski tim iz Čakovca bio sveukupno treći u Hrvatskoj. Ja sam osvojio 2. mjesto u Super Enduru i 3. mjesto u disciplini Cross country u Hrvatskoj – ističe Dario.
Prošle 2021. godine vozio je u Puli, Šibeniku, Bjelovaru, Otočcu, Solinu, ličkom Srbu, u BiH i drugdje. Uskoro počinju prvi kondicijski teninzi na stazi u strahoninskom Doliču, a već u travnju na redu su i prve ovogodišnje prvenstvene utrke.
– Ja sam spreman. Motor također. I već sam nestrpljiv da krenemo – kaže iskreno Dario Marciuš, enduraš od glave do pete!
