Đurđica Slamek, načelnica Općine Sveta Marija Đurđica Slamek, načelnica Općine Orehovica Dijana Novak i načelnica Općine Donji Vidovec Bojana Petrić jedine su tri međimurske općinske načelnice od ukupno 22 općina u Međimurskoj županiji. Na razini jedinica lokalne samouprave, tu je i jedina gradonačelnica od tri međimurska grada (Čakovec, Prelog i Mursko Središće), gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini. Ovima jedinstvenim ženama na čelnim pozicijama jedinica lokalne samouprave postavili smo ista pitanja, a za početak donosimo odgovore Đurđice Slamek, načelnice Općine Sveta Marija.
Načelnice su ovom prigodom otkrile kako je to biti ženom na visokoj poziciji u svijetu politike, kako usklađuju obiteljski i poslovni život i što ih pokreće. Evo što je rekla Đurđica Slamek (58) na mjestu načelnice Općine Sveta Marija.
Što vam je najdraže, a što najmanje drago u poslu načelnice?
Najdraže mi je kada kandidirani projekt prođe na natječaju i kad se realizira te kada su mještani zadovoljni mojim radom u smislu razvoja naših naselja, ali i u vođenju socijalne politike, brizi za djecu svih uzrasta kao i za starije osobe kroz razne pomoći.
Kako mrzim laži, nije mi drago čuti razne spletke i neistine.
Tko vam je dao najveću podršku i pomoć na početku mandata i tko vam je danas najveća podrška u ovom poslu?
Već na početku mandata imala sam dosta veliko političko iskustvo. Naime, od početka osnivanja Općine Sveta Marija bila sam vijećnica, jedan mandat i zamjenica načelnice te članica Skupštine Međimurske županije. Pored toga sudjelovala sam na raznim radionicama vezanima uz političko djelovanje, kao i EU fondove. No, najveću podršku imala sam, a imam je i sada, od bivše načelnice Marije Frančić, a naravno i od svoje obitelji.
Što vidite kao svoj najveći uspjeh u dosadašnjem poslu načelnice?
Razvoj komunalne, kao i drugih infrastruktura, veoma je bitan i uvelike doprinosi potrebama mještana i ljepšem izgledu naselja, a u konačnici i kvaliteti življenja, te smo rukovodeći se time realizirali više značajnih projekata, a meni osobno najdraže je što smo uspjeli dograditi dječji vrtić, što nam je omogućilo uvođenje jasličke skupine, a veseli me što ćemo zbog velikog interesa upisa djece u vrtić krenuti u njegovu nadogradnju.
Također sam iznimno zadovoljna što je započela izgradnja sportske dvorane, ali i dviju učionica čija je izgradnja preduvjet za izvođenje jednosmjenske nastave. Upravo se realizira i najveći projekt koji je naša općina ikad provodila, a to je projekt Aglomeracije s kompletnom obnovom ulica. No, vrlo sam ponosna i na projekt kojim se mladim obiteljima dodjeljuju poticaji za kupnju/ izgradnju/ rekonstrukciju nekretnina, a u cilju njihovog ostanka u našoj sredini. Tu bih naglasila da sve to jest moj uspjeh, ali i uspjeh mojeg tima koji mi pruža pomoć i podršku.
Žene su u prosjeku emotivnije od muškaraca. Kako se nosite s funkcijom javne osobe i kritikama koja obično idu uz to?
Ženama se često prigovara zbog emotivnosti, ali ja smatram da im je to u biti prednost jer su u stanju prepoznati potrebe drugih te unose u politiku za njih prioritetne teme vezane uz djecu, obitelj i socijalno ugrožene skupine. Žene su obično i majke i domaćice, osobe koje brinu o svemu, pa imaju više osjećaja za tu tematiku. Muškarci više gledaju konkretne ciljeve, tipa građenja nekog objekta i sl.
Što se tiče moje funkcije javne osobe i kritika koje su nezaobilazne za svaku javnu osobu, pa tako i mene, mogu reći da me kritika ne smeta ako je ona konstruktivna, direktna i dobronamjerna te s iznošenjem prijedloga, ali me smeta destruktivna kritika koja je usmjerena samo na kritiziranje i zamjerke bez dokaza i nuđenja rješenja.
Imate li obitelj i kako usklađujete obiteljski i poslovni život?
Živim s mužem Josipom i dvoje odrasle djece, Helenom i Anom, koji su preuzeli dio mojih obaveza pa zajedničkim snagama uspijevamo odraditi sve što je potrebno za kućanstvo. No, u svakom slučaju promijenili su mi se prioriteti jer je posao načelnice zahtjevan i oduzima puno vremena te neke druge obveze dolaze u drugi plan.
Jeste li ikada doživjeli nekakve ponižavajuće komentare ili situacije s obzirom na spolnu pripadnost i činjenicu da ste samo jedna od tri načelnice u cijelom Međimurju?
Nisam nikad čula nikakve loše komentare s obzirom na spolnu pripadnost koji bi se odnosili na mene osobno. Naime, u našoj općini žene su godinama uključene u politički i društveni život pa nas ljudi prihvaćaju ravnopravno s muškarcima.
Koji je vaš životni moto, što vas pokreće?
Oduvijek sam smatrala da svatko od nas mora dati svoj osobni doprinos zajednici u kojoj živi. Stoga sam se vrlo rano uključila u politiku i razne aktivnosti u Općini, a bila sam i predsjednica Društva žena punih 20 godina. Dobro sam upoznala ljude i probleme koji ih muče, a upravo politika i funkcija načelnice mi je u neku ruku dala mogućnost da mogu nešto promijeniti, odnosno učiniti ono što smatram bitnim i prioritetnim za naše mještane. Mogla bih reći da se vodim onom krilaticom: „Mogu, hoću, želim i tome se veselim“.
Što najradije radite u slobodno vrijeme?
Volim provoditi vrijeme s obitelji, dok smo svi zajedno na okupu, jer zbog mojih obveza ti trenuci i nisu tako česti. Također, volim otići na kavu kod prijateljice ili pak odigrati koju partije bele.
Uskoro što su rekle Bojana, Dijana i Ljerka!
