Mnogi se ovih dana pitaju kamo je nestao najpoznatiji međimurski brk. Nema ga na svakodnevnoj jutarnjoj kavi u Park’su na Sajmištu u Čakovcu. No, prijatelji znaju da otprilike u ovo doba godine on nestane na nekoliko mjeseci i u jesen se opet vraća starom društvu. Riječ je o Francu Kokalju iz Pribislavca, koji će iduće godine napuniti ravno 80 godina života! Tko bi to rekao za ovog uvijek nasmiješenog fakina, koji se družio s državnicima, osmislio “Viktoriu”, bio kralj poker aparata u Hrvatskoj, a sad u Njemačkoj u sezoni prodaje svježe šparoge i jagode! Najbolje!
Još kad se prvi puta pojavio u Međimurju prije 48 godina, Franc Kokalj plijenio je pozornost svojim ekstravagantnim ponašanjem, odijevanjem, a najviše rijetko viđenim Dalijevskim brkovima. I danas, poslije svega što je prošao, doživio i okusio, još je takav, pomalo ekscentričan, ali uvijek veseo i dobre volje. O životu Franca Kokalja mogla bi se napisati dobra knjiga ili snimiti zanimljiva TV serija.
Rođen je 1947. godine u slovenskom Mozirju. Tamo se i školovao, a do vojske je radio mnoge poslove, uglavnom u ugostiteljstvu. Onda je otišao u Njemačku i tamo upoznao Aniku iz Pribislavca. Uskoro su se vjenčali i vratili u Pribislavec. Željeli su u Čakovcu otvoriti moderan ugostiteljski lokal, ali nisu mogli zbog monopola koji je držao ondašnji “Union”. U međuvremenu, dok je čekao dozvole, radio je kao voditelj disco cluba u Ormožu, kamo su dolazili brojni Međimurci i Varaždinci. Skupljao je iskustva, ali i buduće goste.
-U prosincu 1981. godine konačno smo u Pribislavcu otvorili snac bar. Dali smo mu ime “Viktoria” po našoj kćeri. Bilo je to za ono vrijeme nešto neviđeno. Radili smo od 0-24 sata. Nekoliko godina uopće nismo bili ni za trenutak zatvoreni. Interijer, rasvjeta, glazba, konobarice… Sve je to bilo posebno. Uvijek je bilo puno gostiju u bilo koje doba dana. Dolazili su političari, pjevači, glumci, poduzetnici… Jasmin Stavros, Mišo Kovač, Dražen Zečić, Severina, Tomislav Ivčić, Doris Dragović, Aki Rahimovski…Krema, ali i obični, domaći ljudi. Pilo se, uživalo, trošilo… Osnovno pravilo kojeg smo se držali bilo je da ni za trenutak ne smije biti dosadno. Stalno sam nečim novim želio šokirati goste. Tako smo na meniju imali žablje krakove, puževe, bijele bubrege (bikova jaja). Uvijek sam bio pun ideja – ispriča mi je Koki i smijao se kroz prepoznatljive brkove, koje nije obrijao 50 godina.
Kako je bio i aktivan radioamater, odnosno CB-aš, pratio je svjetska događanja, pogotovo kad je krenuo eksperimentalni glazbeni satelitski program. Nabavio je antene, velike ekrane i počeo prikazivati. Sklopio je posao s Music boxom, prijateljevao s Borom Đorđevićem…
Kokalj, iako slovenski državljanin, jedan je od osnivača HDZ-a u Međimurju. Bio je i na poznatom skupu u “baraki” u Zagrebu. Susretao se s Franjom Tuđmanom, kasnije i Stipom Mesićem. No, iako je imao poziva, nije se želio aktivno uključiti u politiku. Radije je putovao, prošao cijelu Europu, SAD, Afriku, Australiju… U Las Vegasu je bio u ekipi borca Branka Cikatića, na krstarenju na Karibima s Mesićem…
-Puno sam pomagao Domovinski rat, posebno postrojbe HOS-a, davao novac, dopremao sve što je trebalo – rekao mi je u jednom intervjuu Koki.
“Viktoriu” je kasnije dao u najam, a on se posvetio poker aparatima. U jednom trenutku imao ih je više od 700 u cijeloj Hrvatskoj. Bio je kralj pokera.
No, sve je to prošlo. Sada uživa u Pribislavcu s tri mirovine: hrvatske, slovenske i njemačke. Ali ne miruje. I nadalje se druži i putuje s prijateljima. Tamo gdje se nešto važno događa, tamo je i Koki. A u ljetnoj sezoni u Njemačkoj prodaje šparoge i jagode. I sretan je s brojnim tamošnjim Hrvaticama i Hrvatima. I sada je tamo. U gradu Niedernhausenu, u saveznoj državi Hesen,ima najbolje prodajno mjesto uz trgovački centar. Dolaze mnogi po vrhunske šparoge, a uskoro i po jagode.
A Franc uživa. I nek’ se nauživa, zaslužio je!
