Josip Horvat Majzek iz Čakovca sigurno je najbolji poznavatelj životinjskog svijeta u Međimurju. Nema jačeg! O tome je dosad napisao nekoliko knjiga, koje su prevedene i na druge jazike, a za njegovo proučavanje životinja zanimaju se i svjetski stručnjaci. I nije samo pisao, nego je sva svoja istraživanja potkrijepio originalnim fotkama. Za pojedine snimke čekao je “u zasjedi” i nekoliko godina na pravi trenutak.
Podsjetimo samo na neke njegove, uvijek originalne, akcije. Prvi je počeo brojiti gnijezda i čipirati rode u Međimurju, fotografirati grabljivice, proučavati dabrove, učiniti jedinstvene fotografije životnija noću, otkrio je i opisao nekoliko novih vrsta biljaka i životnija u Međimurju…, a prije nekoliko dana na Preloškoj Marini se predstavio i izložbom fotografija slatkovodnih riba. Prvi je sistematizirao i snimio autohtone, endemske i strane vrste slatkovodnih riba, koje žive u našim vodama.

Bilo je to na Danima ribe u Prelogu, a upravo ovakva izložba na otvorenom privukla je ne samo brojne ribiče, nego i ostale posjetitelje, među kojima i puno djece. Majzek je svima u detalje i znalački tumačio on što je otkrio i utvrdio na terenu.
Autohtone, endemske i strane vrsta riba, njih 68, ukomponirao je na 34 velika panoa.Tu su brojne vrste koje su za većinu nas praktično “nepoznate“ te uz to i vrlo rijetke (crnka, kečiga, koljuška, mladica, prugasti balavac, sabljarka, velika pliska, i druge). Svojevrsnu instalaciju, odnosno izložbu, prati i katalog, u kojem su svoj stručni osvrt dali vodeći hrvatski znanstvenici na području ihtiologije.
Izložbu je potpomogao Grad Prelog, a otvorio gradonačelnik Ljubomir Kolarek. Kolarek je jedan od rijetkih koji je odavno shvatio veliku vrijednost ovakvih ljudi i ovakvih radova. Zato mu je Majzek zahvalio i odveo do zlatne ribice i tu se s njim fotografirao. Za sreću.

Šteta što za Majzeka, kojega mnogi pomalo smatraju čudakom, nema mjesta u mađimurskim ustanovama koje se bave proučavanje i očuvanjem biljnog i životinjskog svijeta naše županije. Ovakvog stručnjaka mnoge bi župaije željele imati u svojoj sredini i njime se ponositi, ali ne i naša. Čini se kao da Majzek previše zna o svemu što radi, pa bi se uz njega mnogi osjećali ugroženi u svojim foteljama u hladovini.
No, nema straha, njega ne zanima udobna stolica. Njegovo radno mjesto je priroda. Ako Josipa Horvata slučajno vidite kako u “batovim” čizmama tumara obalom Mure ili Drave, kako s foto-aparatom u ruci vreba jastreba ili neku drugu pticu, fotografira i zapisuje ilegalna smetišta, kako satima stoji uz neko drvo nebi li ovjekovječio neku rijetku ili plahu životinjicu…znajte da Majzek opet radi nešto novo, atraktivno, neviđeno!
