” S neizmjernom tugom javljamo da je naša draga prijateljica, kolegica i učiteljica Danijela Krobot preminula nakon teške bolesti. Njezinim odlaskom izgubili smo osobu vedra duha i otvorena srca, nadasve kreativnu i s istinskim osjećajem za druge. U svoj je učiteljski poziv unosila veliku ljubav, podršku i predanost. Komemoracija za našu Danijelu održat će se u četvrtak, 11. srpnja 2024. u 19sati u prostorima OŠ “Jože Horvata Kotoriba”, napisali su na stranici OŠ “Jože Horvata” Kotoriba.
Što reći o 52- godišnjoj Danijeli ?
Radio sam s njom istom kolektivu od 1997. godine i taj joj je kolektiv bio prvi, nažalost i posljednji ? Upoznao sam je kao kolegicu koja nije poznavala riječ pesimizam pa je kao takva nama mnogima bila kao “majka tješiteljica”, što sam najbolje osjetio kada je meni bilo najteže. Pri svakom susretu u zbornici, na igralištu u prolazu uslijedilo bi pitanje, konstatacija:- Vidim da si opet tužan ! Kako Ti mogu pomoći ? I pomogla mi je u mnogo navrata…Fascinirala me optimizmom.
A učenici ?
Posebna priča. Voljeli su je i obožavali jer su osjetili da isto čini za nju.
To što smo dugo bili zajedno daje mi za pravo da obznanim: “Nikada kod nje nisam vidio, a niti osjetio ljutnju, srdžbu, bijes premda je u zajedničkom poslu bilo trenutaka i zato. Nadahnjivala me životnim savjetima, premda mi je mogla biti kći. Bila je velika sportašica. Trkački rezultati su je stvorili prepoznatljivom. To je osoba koja će za sebe reći: – Kad razmišljam o sebi ono što mi prvo pada na pamet je vječni optimizam. Teče u meni neprekidno. Dogode se ponekad i neki teži trenuci, ali sve to vrlo brzo nestaje pred svjetlom pozitivnog stava. Jednostavnost. To je također kvaliteta koju cijenim i koju u životu često primjenjujem” To je bila Danijela Krobot (r. Baksa) rođena je u Čakovcu gdje je završila osnovnu i srednju školu.”
Kroz cijelo svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje aktivno se bavila rukometom. To je potrajalo još cijelu prvu i dio druge godine Kineziološkog fakulteta U Zagrebu, međutim ubrzo joj je postalo jasno da ako želi u nečemu biti zaista dobra onda neke druge stvari moraju otpasti. Tako prestaje njezino desetogodišnje bavljenje rukometom. Fakultet je postao primaran u njenom životu. Unatoč tome uživala je u svakom trenutku provedenom u sportu.- Moram priznati da nije bilo lako s obzirom na činjenicu da se živjelo u oskudici. No, zahvaljujući dobroj sreći i nesebičnosti meni dragih osoba školovanje uspješno završavam. Moje prvo radno mjesto na koje sam se javila bila je OŠ Kotoriba. Tamo radim od 1997. godine. Obožavam posao koji radim jer on objedinjuje sve meni važne stvari – igru, djecu, natjecanje, učenje – rekla mi je svojevremeno dodajući: Optimizam je ono što me vječito pokreće, a trčanje je počelo teći mojim venama i postalo dio mene- rekla mi je kada se počela aktivno baviti trčanjem, a tu je bio i zov planina gdje su joj suputnici bili suprug Željko i sin Mihael. Ostali su neutješni, svjesni kako je otišla na najveće svjetske planine, daleko od nas jer je u tim visinama čeka posebno mjesto.
Danijela, časno je bilo živjeti uz Tebe !
Portal Medjimurski hr. izražava sućut obitelji, njezinim prijateljima i suradnicima.
