Renata Marđetko (ud. Bermanec) rođena je u Kotoribi prije 44 godine. Kad su joj bile tri godine, njezina je majka oboljela od raka dojke. Nakon operacije je prizdravila, no nakon nekoliko godina bolest je zahvatila i drugu dojku. Renata je kao malo dijete intenzivno proživljavala bolest i mukotrpno liječenje svoje majke. Već je tada u sebi prepoznala poziv da postane medicinski radnik i pomaže teškim bolesnicima.
I tako je i bilo. Upisala je Medicinsku školu u Varaždinu. Nakon školovanja u Varaždinu otišla je na doškolovanje u Veliku Britaniju. Tamo je s velikom ljubavlju radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Ondje je postala članica volonterskoga tima za palijativnu skrb, a potom u Londonu upisala studij palijativne skrbi.
Cijelo vrijeme boravka u Engleskoj redovito je volontirala i obrazovala se u tamošnjim hospicijima te radila, kao što smo spomenuli, kao dadilja za hendikepiranu djecu. Radila je i u Kalkuti, u Indiji, u Kući umirućih, sa sestrama Majke Terezije. Pri povratku 2010. godine u RH ostvarila je svoju želju da u Hrvatsku presadi izvornu englesku ideju o palijativnoj skrbi.
Tada je u Kotoribi osnovala udrugu „Pomoć neizlječivima“. Renatin je cilj bio da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći kompetentno ući u obitelj teškoga bolesnika i pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti.
Renata Marđetko iz Kotoribe, predsjednica i osnivačica udruge “Pomoć neizlječivima”, dobitnica je glede svoga rada, ne samo u Međimurju, mnogih nagrada od strane onih koji taj rad prepoznaju i odgovarajuće ga vrednuju pa je između inog proglašena hrvatskom dobrotvorkom godine od strane Zaklada “Zamah”.
Nagrada je pokrenuta kako bi naglasila važnost ženskog doprinosa u filantropiji i potaknula jačanje solidarnosti prema pojedincima i svim ranjivim skupinama u društvu. Osobito je želja Zaklade potaknuti na razmišljanje o osobama koje svojim dobrim djelima omogućuju pozitivne promjene u društvu i nesebično pridonose općem dobru.
Dobrotvorki godine – Hrvatici s londonskom adresom, koja u Velikoj Britaniji i u Hrvatskoj nastoji poboljšati palijativnu skrb – nagrada je dodijeljena na svečanosti u dvorani multimedijalnog centra Muzeja Mimara u Zagrebu. Budući da je Renata tih dana bila u Londonu, gdje je upravo primila sveučilišni naslov kao prva Hrvatica – magistra palijativne skrbi, u njezino je ime nagradu primila dr. Verica Jačmenica-Jazbec, dopredsjednica udruge “Pomoć neizlječivima”, koja je tada rekla:
– Bio je to lijepi dan za Međimurje, te veliko priznanje ideji palijative u Hrvatskoj. Bili su to sati ponosa i vrijeme kada se raspline sve ono što je u palijativi teško. Bilo je lijepo i časno na proglašenju biti član udruge “Pomoć neizlječivima”. Pokazalo se da velike i vrijedne ideje mogu niknuti i u malim sredinama, rekla je dr. Jačmenica-Jazbec nakon svečanosti dodjele nagrade. Bilo je to 2011. godine.
I danas je magistrica Renata na čelu udruge koju je inicirala, neumorna je u animaciji volontera. Radi u čakovečkom Domu zdravlja kao koordinatorica, magistrica palijativne skrbi jedina RH.
Što joj poželjeti uz današnji dan? Prije svega zdravlje pa dobro njezinoj obitelji jer su to glavni preduvjeti koji će je i dalje održati postojanom.
Sretno ti Renata, sretno ti i u ime portala Medjimurski.hr.!
Hvala ti za sav dosadašnji trud i rad u službi neizlječivih, umirućih!
