Malo je onih ljudi u Međimurju, pa i šire, koji nisu čuli za Nenada Gaveza (58) iz Gornjeg Hrašćana. On je jedna od legendi međimurske estrade, pjevač i klavijaturist, danas, uz Petru Brkić, frontmen grupe “Globus”.
Ljubav prema glazbi usadio mu je pokojni otac Joža Gavez, koji je prvi u našem kraju, uz domaće pjesme, pjevao i strane evergrine, još tamo prije 1960. godine. Bilo je to u sastavu “Pet plavih”, a od 1969. do 1976. godine svirao je u poznatom slovenskom ansamblu Frančeta Žibrata. Kasnije se razbolio, glasnice su otkazale i nije više mogao pjevati, pa se potpuno posvetio svom vodoinstalaterskom poslu.
Njegovim putem krenuo je i sin Neno. S ocem je nastupio samo jednom, i to na nekim svatovima. Kasnije je pronašao očeve bilježnice s notama i tekstovima pjesama.
– Da, on je znao pisati i čitati note, ja sam više sluhist. Svejedno, uzeo sam gitaru i počeo “loviti” prve akorde iz tatine bilježnice. U petom razredu Osnovne škole u Nedelišću svirao sam u školskom tamburaškom orkestru. Nas desetak koji smo tada svirali, kasnije smo se posvetili glazbi i svi smo imali svoje sastave. Veći broj i danas svira. Mi “slogaši” smo željeli biti rockeri, ali smo se ipak opredijelili za popularnu zabavnu glazbu – prisjeća se Neno s osmijehom.
S nepunih 16 godina (1979.) s prijateljima je osnovao grupu “Mladi”, u kojoj je pjevao i svirao klavijature i harmoniku. Godine 1985. prelazi u “Rubine”, da bi 1991. godine došao u grupu “Karavan”. Od 1996. pa sve do 2003. godine bio je član Dua “Šarm” zajedno s Franjom Preložnjakom Žakom, da bi onda prešao u poznati “Globus”, čiji je i danas član.
– Za čitavo to vrijeme redovito sam nabavljao nove klavijature i pored toga što se supruga Silvija ponekad i ljutila zbog toga. Ali, to je bilo jače od mene – kaže Gavez.
Dodaje da je upravo Grupa “Globus”, koja je oduvijek bila rasadnik vrhunskih glazbenika, u Međimurje “donijela” prije puno godina popularni “Radio plesnjak”, koji je duže vrijeme žario i palio Međimurjem. Uspješno ga je organizirao Radio 1, a vodio Miljenko Ovčar.
– Mi smo, naime, svirali u Popovcu kod Zagreba na jednoj sličnoj plesnjačkoj priredbi. Onda smo pozvali odgovorne s Radija 1, na čelu s direktorom Enverom Muminovićem, da nas dođu posjetiti. Vidjeli su, čuli, modificirali i tako je popularni plesnjak krenuo. Sve ostalo je povijest – ističe Neno.
– Danas je jako teško za nas glazbenike, malo se svira, malo je svadbi, malo veselica, ljudi se okupljaju u manjem broju… Traže da im sviraju tek jedan ili dva glazbenika. I mi u “Globusu” se često dijelimo, pa idemo nastupati u raznim manjim formacijama, uglavnom po dva. Od glazbe se danas zbog korone više ne može živjeti, svi smo si morali naći dodatan posao, kako bi mogli izdržavati i sebe i obitelj. A nekad!? E, nekad nismo stigli na sve gaže kamo su nas zvali. Morali smo odbijati, jer smo imali ispunjen kalendar. Bilo je i godina kad nismo imali praktički ni jedan slobodan vikend, ni godišnji odmor… Mislim da sam za ovih mojih više od 43 godine, koliko se bavim glazbom, odsvirao više od pet stotina svadbi, a zabava, plesnjaka i veselica raznih vrsta još toliko – kaže Neno Gavez, koji, kad je na pozornici publici daje čitavog sebe.
Podjednako dobro pjeva starogradske, zabavne i narodne pjesme, ali je nenadmašan, kao i svojevremeno njegov otac Joža, u izvedbi stranih evergrina.
Uz glazbu je život ljepši, zaključuje Neno.