Iduće godine Nogometni klub Hajduk iz Štrukovca bit će star 50 godina. To su godine u kojima je stvoren i natjecao se i natječe u raznim ligama nogometnih saveza, ma kako se oni u pola stoljeća nazivali, no krasilo je kako su bili međimurski.
Ne znamo koliko naraštaji koji danas ili posljednjih dvadeset godina znaju kako je klub nastao, tko mu je bio prvi predsjednik i kako se u Štrukovcu naziva baš Hajduk, jer ipak ime nikako povijesno ili na bilo koji drugi način nije domaće, međimursko. Može se reći u predvečerje zlatnog jubileja pohodili smo čovjeka koji je 1974. godine klubu dao ime, koje osnivačima nije bilo predrago, ali je prihvaćeno.
Ivan Novinić, priča kako je NK Hajduk Štrukovec dobio ime: – Na poticaj naših prijatelja iz Merhatovca i budućeg predsjednika željeli smo da se klub zove NK Croatia Štrukovec i s takvim prijedlogom i nazivom išli smo u Nogometni savez Općine Čakovec, točnije u radio-električarsku radionicu Mirka Leicha, starijeg kako bi klub registrirali i kako bi se započeli natjecati u ondašnjem okrugu Mursko Središće. Prvo su tamo odlazili budući predsjednik i tajnik, no bili su otpravljeni kao i ja, koji sam bio ‘žrtva’ tih pohoda u utvrdu koja nam niti malo nije bila sklona oko imena ili naziva kluba.

-Dečko, rekao sam Tvojima i Tebi, od toga ne bude ništa, nikakva Croatia, pa kaj hoćete kaj vas zapreju, a još ste djeca. Nazovite kako hoćete, ali Croatia niti slučajno bolje za vas, imate imena Partizan, Sloboda, Budućnost, Polet, a vi bi Croatia. Ne, ne i ne i basta. Koje god ime kluba date igrat će te od jeseni’ glasno je govorio drug Leich, a ja sam drhtao i kiptio, ali bez uspjeha, jer što ću u nedjelju reći osnivačima kluba.
Susretali smo se svake nedjelje nakon Svete mise u Staroj školi (danas Majjur) u Štrukovcu i tu planirali i stvarali. Napominjem, u ono vrijeme u Štrukovcu i Merhatovcu nije bilo telefona, od nas jedino je budući predsjednik imao automobil, pak se sve prenosilo uživo prigodom susreta i u Čakovec odlazilo autobusom ili auto stopom. Čim su me vidjeli kiselog, znali su svi kako od Croatie ipak ništa i onda je počelo smišljanje imena-naziva kluba. Partizane, Polete, Budućnosti, Slobode, 27. julije i slično nikako nismo htjeli.

Kako smo svi do jednoga navijali za zagrebački Dinamo, rečeno je da se nazovemo NK Dinamo Štrukovec. Ali onda je netko, čini mi se Miljenko Hamer primijetio kako će nam se ljudi smijali jer ne znamo dati nikakvo drugo ime i onda je nastao tajac. Te ja rekoh ako Croatiu ne možemo, Dinamo nam bude stvara podsmjehe, neka bude Hajduk. Svi su oči razrogačili, vikali i govorili, Ivo, kaj je tebi, kakši Hajduk, kaj si nori…. Kada se situacija primirila dečki iz Merhatovca su predložili da prihvatimo naziv Nogometni klub Hajduk Štrukovec, bijele majice i plave gaćice, jer u protivnom od natjecanja ništa.
Na kraju smo to prihvatili i donijeli odluku s kojom je budući predsjednik otišao na savez gdje je to prihvaćeno, klub je registriran i u jesen 1974. godine počeo se natjecati. Evo to je istina i želja mi je da to ljudi, posebice nova vodstva i novi igrači znaju, a ne kako bi se znalo za mene. Sve ostalo je povijest o kojoj će valjda prvi predsjednik pisati’.