Da nije bilo nedavne pojave korone, povremeni i pomni posjetitelji, ne bi obraćali pažnju na jedan eksponat – pisaću mašinu CORONA pohranjen u Zavičajnoj zbirci „Stari farof” u Kotoribi gdje se uz nju više stotina eksponata. Na eksponat nas je minulog rujna upozorio Vladimir Vugrinčić, bivši predsjednik Podružnice umirovljenika Kotoribe, čovjek koji je mnogo dao da zbirka bude još prepoznatljiva, a u njoj je imao i jednu od tematskih izložbi.
Zlatno doba pisanih mašina su bile pedesete godine 20. stoljeća, kada ih je najviše proizvedeno. Jedan od najpoznatijih proizvođača pisaćih strojeva Smith-Corona je u posljednjem tromjesečju 1953. godine proizveo 12 milijuna strojeva.
Sa Zbirkom upravljaju članice Društva žena Kotoribe u objektu koji je sagrađen 1841. godine od vrlo solidnog građevinskog materijala. Stari župni dvor održao se sve do danas, ali ga je velika poplava godine 1965. učinila neprikladnim za stanovanje. Zbog toga je bio napušten tako dugo pripadnice Društva žena Kotoribe nisu realizirale tinjajući ideju o otvaranje prostora gdje bi pohranile stare stvari koje čuvaju prošlost Kotoribe.
– Zavičajna je zbirka otvorena 2003. godine povodom Dana Kotoribe – rekla je predsjednica Društva Danijela Sabol i najavila njihovu monografiju u kojoj će se znatno više saznati o zbirci.
Župa Kotoriba, koja je 25. studenoga 1789. nastala odvajanjem od dotadašnje župe Donji Vidovec, nije imala župni dvor. Prvi župnik Ladislav Bukovec (1789.-1790.) morao se nastaniti u općinskoj kući. Taj privremeni smještaj kotoripskih župnika u općinskoj kući trajao je sve do 1803., kada je, najviše zaslugom trgovišne općine Kotoriba, sagrađen novi župni dvor, zidana zgrada katnica. Kanonski vizitator spominje godine 1822, da je “župni dvor, iako je bio sagrađen prije 9 godina” dobro održavan od župljana. Prema tomu, novi župni dvor izgrađen je godine 1813. za vrijeme župnika Pavla Rusana (1806.- 1831.), 30 U općinskoj kući boravilo je pet kotoripskih župnika: Ladislav Bukovec (1789.) , Ivan Lucry (1790.- 1791.), Ivan Mateković (H9l – 1802.), Franjo Dvorski(1802), Ladislav Hranjec i Pavao Rusan.
Kanonski vizitator spominje godine 1841. da je župni dvor građen od solidnog materijala, ali da krovište i strop valja popraviti. Župnik Mihael Prusač i kapelan Mihael Legin stanuju na katu, a njihova družina u prizemlju župnog dvora. Zgrada je godine 1813. bila podignuta sredstvima Vjerozakonske zaklade, ali u manjoj mjeri, dok je najviše sredstava dala “communitas oppidi Kottry sola” (kotoripska općina sama) i da ona to radi “ex amore erga sous paroches” (iz ljubavi prema svojim župnicima).
To gotovo dirljivo izvješće svjedoči ne samo o brizi općine o sakralnim objektima na svom području, već i o velikoj ljubavi i civilnih vlasti župljana Kotoribe prema svojim svećenicima.
Čini se da je župni dvor, osim krovišta, bio vrlo solidno izgrađen, jer na podatak o njegovu popravku nailazimo tek godine 1903. Sljedeće godine, za župnika Ljudevita Lisjaka (1900 – 1909-), cijeli je župni dvor bio ograđen. Stari župni dvor održao se sve do danas, ali ga je velika poplava godine 1965. učinila neprikladnim za stanovanje. Zbog toga je bio napušten, a kraj njega se počeo 17. kolovoza 1970. graditi novi župni dvor, koji je dovršen 1975, za” župnikovanja” Ignacija Zadravca.
