– Kad nema utrka, zimi treniramo zajednički radi motivacije da nam bolje ide. Obično nedjeljom pa tko može dođe na dogovoreno mjesto. Ove nedjelje sam ja bila inicijator – rekla nam je jučer Marina Dolenec, članica TK Kotoripski begači te dodala:
– S obzirom na to da nikada nisam bila na kotoripskoj karauli pa smo trčali prema tamo. U grupi smo bili: Drago Pintarić, Davor Talaš, Valentina Barić, Snježana Kaler Fundak i moja malenkost. Svi smo relativno mladi ljudi, izuzev iskusnog Drageca (op. a. Dragutin Pintarić). Magla svuda, magla oko nas…Karaulu smo ipak pronašli. Tamo nam je Dragec ispričao sve viceve kaj zna i baš smo dobro razgibali i nasmijali – ispričala je Mirana.
Čula je i to kako je Dragec naglasio kako je on na karauli bio tjednima u vrijeme dok je Tito bio „betežen“(op. a. u vojnoj pripravnosti kao rezervista) i da je rekao kako je šteta da su tako lijepi objekti od prije 90-tih godina propali, a mogli su mnogima biti utočište.
Time je načeta dugo prepričavana kotoripska tema – ovdašnja karaula čija se posada predala bez ispaljenog metka u rujnu 1991. godine, ostavši neoštećenom. Spadala je u red ljepših objekata bivše vojske. Sadašnji ‘begači’ su imali tada tek nešto više od 10 godina i normalno je da tamo nisu bili.
No, zato su prije tamo odlazili njihovi prethodnici jer je OŠ Kotoriba ima dobre odnose s ondašnjom vojskom. Tamo su se održavale različite sportske i ine priredbe, konačno tamo je novo formirani kotoripski košarkaški klub igrao svoje prve službene utakmice jer je tamo već bilo asfaltirano košarkaško igralište.
Kada je vojska bivše države otišla iz tih objekata skrb o objektima je preuzela policija, no skrb je bila takva da je objekt iz dana u dan bio izložen meti drznika, odnosno kradljivaca koji su iz dobro opremljenih prostora odnijeli sve što se odnijeti dalo. Kuhinjsku opremu, namještaj i stolariju da bi na kraju došli do najbizarnijih krađa.
Ukradeni su radijatori pa čak i njihove cijevi, ostali su goli zidovi koje je vrijeme, odnosno raslinje prekrivalo patinom zaborava. Sramotno ! I zato im je Dragec dobro rekao…Ovi objekti su danas mogli biti ponos Kotoribe, ako ne prostori za neke korisne namjene, onda bar prostori za turističke namjene. Ne možemo reći da nije bilo pokušaja za nešto takvo, no netko očito nije htio, znao ili mogao jer je „mirisalo“ na prošlost, a to nekima u Kotoribi nije „šmekalo“.
Propao je jedan predivan objekt bez obzira kome je pripadao i kako se zvao, ali očito još uvijek „živi“, ako ne za nešto korisno onda za slučajne prolaznike…
Nije važno kako se je zvao objekt koji su u nedjelju upoznali mladi Kotoripčani, članovi Trkačkog kluba Kotoripski begači. Objekt se zvao imenom primjerenom vremenu prije Domovinskog rata. Bila je to granična karaula u kojoj su bili smješteni vojnici bivše JNA s odgovornošću čuvanja granice SFRJ i NR Mađarske.
Bio je to jedan od najljepših objekata koje je bivša vojska imala uz granice. Mnogi, danas Kotoripčani s dosta godina, su ga imali prigode upoznati jer su održavali uzornu suradnju s posadom karaule zahvaljujući prije svega njenim zapovjednicima. Održavani su ovdje pamtljivi susreti, oni sportski, susreti zabavnih sadržaja, svjedočili su im i osnovci Kotoribe koji su ovdje održavali svoje redovite proljetne i jesenske krosove.