U ranim sedamdesetim godinama prošloga stoljeća u sjevernom bastionu Staroga grada u Čakovcu službeno je otvoren Klub mladih. Istodobno s Klubom, koji je imao nešto širi kulturni doseg, u tom je prostoru otvoren i disko klub, kasnije nazvan jednostavno – Rupa.
Premda je kontinentalni dio Hrvatske u tom smislu pomalo kaskao za jadranskim turističkim gradovima (Rijeka, Jelsa, Opatija), ipak je taj raskorak bio kratka vijeka. Čim je u Zagrebu 1970. godine otvoren prvi veći disko-klub, Saloon, cijela se Hrvatska u hipu našla u svojevrsnom disko „ludilu“. Ta pomodnost zapljusnula je i Međimurje, pa je bilo samo pitanje dana kad će se pojaviti prvi međimurski diskać, a s njim i neka domaća varijanta Tratinčice, iliti legendarnog zagrebačkog disc jockeya – rodom iz našeg Goričana – Ivana Balenta.
I doista, 1972. godine, nakon što su se uz ploče i gramofone već mjesecima okupljali kojekuda po Čakovcu, izazivajući bijes i podozrenje okolnih stanara, čakovečka mladež je, zalaganjem omladinskih rukovodioca Franje Hertelendija, Dragutina Palašeka, Milivoja Kossija, Stjepana Okuna i drugih, konačno dobila stalni prostor u dotad praznom i zapuštenom prizemlju sjevernog bastiona fortifikacije Staroga grada.
Klub mladih držao se ozbiljnim projektom, što pokazuje i činjenica da su prigodom otvorenja čakovečki gimnazijalci izveli recital „Mladost Titu“, no čim su otrpjeli za to vrijeme uobičajen ideološko-politički ritual, mladi su odmahnuli rukom i krenuli po svome. Bili su to cure i dečki čiji se glazbeni ukus podudarao sa svjetskim trendovima i poprilično je odskakao od ostatka društva, pa su rhythm&blues, rock i nešto kasnije disko-glazba u hipu nadvladali zatvorenost, sumnjičavost i nepovjerenje tradicionalno konzervativne sredine te za nekoliko sljedećih desetljeća čvrsto odredili pravac razvoja zabavnoga života Međimurja.
Tako je u zapuštenoj i poluruševnoj fortifikaciji Staroga grada započela era međimurskih diskaća, kao logičan nastavak već udomaćene rock-kulture u Hrvatskoj. Ubrzo je, međutim, ta kultura u ovom dijelu Lijepe Naše dramatično nadmašila hrvatski prosjek. Kako bi ovodobni klinci lakše locirali Rupu u Starom gradu, kažimo da se na tom mjestu danas nalazi muzejski postav „Stoljeća utvrde“ s hologramom Nikole Šubića Zrinskog.
U prastarom zdanju Staroga grada DJ Miloje sa svojim je pločama „zagrmio” snagom od 2×15 wata. Nešto kasnije, povećavši snagu na gromoglasnih 2×200 wata, probudio je i samog Pozoja, kao svojevrsnog simbola onoga što je omladinska avangarda tog vremena pokrenula – disko revoluciju.
Više pročitajte ovdje.