Povodom Dana hrvatske knjige 2021., u Knjižnicu Goričan u petak, 22. listopada 2021. godine u 18 sati u goste dolazi vrhunski hrvatskih pisac knjiga o samopomoći, diplomirani sociolog, kolumnist, predavač i televizijski voditelj Bruno Šimleša!
Bruno Šimleša, poznat po self-help knjigama ne temu svakodnevnih problema, ljubavi, roditeljstva, međuljudskih odnosa, sreće i dr., predstavljat će svoje razne knjige jer je prvi put u Goričanu, a bit će vremena i za pitanja publike. Prijavite svoj dolazak na 040 601 191, na e-mail [email protected] ili se osobno prijavite u knjižnici.
Naravno, sve njegova knjige moći će se kupiti i uz popust. Autor „Škole života“ nam je povodom svog dolaska u Međimurje dao i intervju.
Prije 20 godina, sa svoje 22, ste navodno jedva uspjeli objaviti svoju prvu knjigu. Urednici i izdavači nisu je htjeli objaviti, a nekoliko njih vam je čak reklo da je knjiga prepametna za glupe hrvatske čitatelje te da u području popularne psihologije prolaze samo američke brojalice tipa “četiri dana do sreće” i slični naslovi. No, ipak ste u vlastitoj nakladili objavili prvu knjigu Sudbina Duše. Što kažete danas, nakon 20 godina i više od 250.000 prodanih knjiga?
U to sam vrijeme jedino ja vjerovao u sebe i neka je tako. Ni jedan uspjeh mi nije pao s neba, za svaki uspjeh na svakom životnom planu sam se trebao pošteno truditi i danas mi je drago zbog toga. Naravno, tada bih uživao da mi je netko pružio šansu, ali kada neće nitko drugi, onda trebamo sami odraditi taj posao i kladiti se na sebe.
Vaše knjige imaju i slovenska, srpska, makedonska i albanska izdanja. Možete li danas živjeti isključivo od prodaje knjiga?
Danas mogu. Nakon samo 20 godina. Izdavači ističu da moje knjige nisu samo bestseleri nego i tzv. longselleri jer se godinama prodaju bez da se ulaže u PR, a to je san svakog pisca. Da zadovoljni čitatelji preporučuju knjige svojim prijateljima i znancima.
Što vam je najdragocjenije u pisanju knjiga? (kontakti sa stvarnim ljudima, slušanje njihovih iskustva, čitanje knjiga…?)
Realno, u samom pisanju mi je najdragocjenije gubljenje u svijetu ideja. Kada krenem promišljati nešto imam tek uvodni dojam kako ću oblikovati neku misao, a onda te ideja otme i pokaže ono što ona želi. Taj alkemičarski proces (samo)osmišljavanja je nešto u čemu svakom svojom stanicom. A onda kada krenu promocije i kada je čitatelji prime u ruke, odnosno u srca i umove, knjiga krene s novim životom.
Možete nam reći više o svojoj najnovijoj knjizi?
Za koji ću tjedan objaviti knjigu „(P)ostati zdrav“ koja govori o utjecaju misli, emocija i odnosa na zdravlje i već sada mogu anticipirati kako će je brojni čitatelji dočekati i kolikim će ljudima pojasniti kako se bolje brinuti za sebe. I unaprijed sam uzbuđen zbog toga!
Osim što ste najpopularniji hrvatski pisac knjiga o samopomoći, vi i planinarite i volite boravak u prirodi. Jeste li već posjetili Međimurje, kako vam se sviđa?
Nažalost, u Međimurju sam bio tek na promocijama, a tek ga trebam otkriti kao hodalačku destinaciju.
Što mislite, zašto su self-help knjige danas sve traženije?
Prije svega zato što su sve kvalitetnije. I dalje u toj literaturi ima knjiga koje tragično banaliziraju stvarnost, ali danas su one iznimka, a ne pravilo, kao u 90-ima.
Koja vam je vaša knjiga osobno najdraža i zašto?
Nemoguće je odgovoriti. Prva mi je otvorila sva vrata i kreirala identitet pisca za kojim sam žudio, no s druge strane, volim i svoju zbirku poezije jer ona ima najraskošniji onaj alkemičarski moment kojeg sam spomenuo. A opet, „Škola života“ je tolikim ljudima pomogla, a i dalje se prodaje u tisućama primjeraka svake godine, isto kao i „Ljubavologija“.
A onda opet ova o zdravlju, kada znam kako će utjecati na ljude i na popularizaciju holističkog pristupa zdravlju, i ona zaslužuje svoje mjesto na tronu. Dakle, nemoguće je odgovoriti.
Koja vam je knjiga/e koju ste vi pročitali među najdražima?
Trenutno iščitavam Hararija i Yaloma, čitav opus…
Za uspjeh i sreću u životu najvažnije je, naravno, voljeti sebe, a to smo naučili i od vas. Nakon 9 napisanih knjiga samopomoći ne temu svakodnevnih problema, ljubavi, roditeljstva, međuljudskih odnosa, sreće… možete li reći ono što većina ljudi ipak ne može iskreno odgovoriti – da ste vi potpuno zadovoljni svojim životom?
Na svu sreću, nisam. A to znači da svatko ima prostora za napredak i dobro je da je tako. Ali itekako mogu reći da sam zadovoljan sa svojim životom i da sam potpuno zadovoljan onime što sam dosad uspio. No ima još unutarnjih vrhova koje treba osvojiti i radujem im se.
Život je zapravo hrpa problema, s kojima se svi moramo svakodnevno hvatati u koštac. Što biste poručili ljudima u malim sredinama, koji se često opterećuju time „što će drugi misliti“, pa znaju zbog toga ostati, primjerice, u toksičnim brakovima ili maltretiraju djecu u školi da moraju imati sve petice i slično?
Ma i ljudi u velikim sredinama previše misle o tome što “selo misli”. Većina ljudi pati od toga da se više žele svidjeti drugima, nego sebi. Pravilo glasi: što nam je slabije mišljenje o nama samima to će nam biti važnije što drugi misle o nama. Ocijenit ćemo sebe i svoju vrijednost prema tome. Taj je princip jednako prisutan u malim i velikim sredinama. Samo u malim svi sve znaju, a u velikima ima više nagađanja. No generalno se svi previše bavimo drugima, a nedovoljno sobom.