Katarina (86) i Branko Bernardić (83) iz Svetog Križa upoznali su se na proljeće još 1963. godine, a ove će godine proslaviti 60 godina braka! Velika je to godišnjica za ovaj vremešni bračni par, koji smo posjetili u njihovom domu u Svetom Križu.
Iako Katarinu i Branka prate brojne zdravstvene tegobe koje su stigle s godinama, a Katarinu danas posebno muči šećer u krvi, a Branka srce, sretni su da su još sposobni u tim godinama živjeti sami i, najvažnije, da imaju jedno drugo!
– Ah, zdravlje je tako, svega je tu već bilo. Zahvalan sam doktoru Pleškaru iz Županijske bolnice Čakovec što mi je već dva put spasio život. Katarinu danas muči šećer, mene srce pa ne mogu dugo niti hodati niti sjediti, ali sretan sam da ne moram biti u krevetu – priča Branko i dodaje kako u starački dom ne mogu, jer žive na jednoj mirovini, a ona je premala da pokrije visoke troškove doma.
Katarina dobro ne vidi, Branko dobro ne čuje, pa im nije jednostavno niti naručiti lijekove putem telefona, no u tome im u pomoć uskoči susjed koji zove liječnika. No, uvijek vide i čuju jedno drugo i opisuju nam kako su se upoznali i proveli život.
Branko je rođen u Žumberku, gdje je sa svojom obitelji živio od vinograda. Brankov stric bio je oženjen za Katarininu sestru i tako smo se upoznali ovdje, u Svetom Križu na proljeće 1963. godine. Bila je to ljubav na prvi pogled, a nakon nekoliko mjeseci dopisivanja i povremenog viđanja vjenčali su se u Maloj Subotici.
– Hižicu koju imamo smo sami izgradili supruga, ja i njezina majka. Cijeli sam radni vijek radio u Sloveniji, razne poslove za željeznicu, zadnje kao dezinfektor teretnih vagona. Katarina je bila domaćica i brinula za kuću i vrt – priča nam Branko.
Djece nisu imali, jednostavno nije išlo, no othranili su svoje nećake Romea i Kristijana, čiji roditelji, Katarinina sestra i njezin suprug, su morali otići raditi u Njemačku trbuhom za kruhom.
– Oni nas jako vole i smatraju nas kao roditelje te nas i danas rado posjećuju, kao i njihova braća Davor i Željka. Imamo i nećaku Stanku od druge Katarinine sestre, dok je naša nećaka Jožica nažalost umrla – rekli su.
Tako da, iako sami nisu bili roditelji, zapravo i jesu te su svoju roditeljsku ljubav prenijeli na nećake. Naravno, uvijek su imali i jedno drugo.
– Svaki vikend sam dolazio kući, a nedjelje, vrijeme rastanka, uvijek su nam teško padale te sam jedva čekao da odem u mirovinu – prisjeća se Branko.
Iako pamti svakakve zgode i nezgode s posla, kao primjerice kad je spasio život jednom pijanom čovjeku, ocu troje djece koji je htio izaći kroz vrata vlaka koji je vozio misleći da je tu ulaz na WC, ili kad je posudio novac za karte ženama koje su opljačkali ili uspavao bebu jedne mlade majke, sa 58 godina Branko je otišao u prijevremenu mirovinu kako bi mogao svaki dan biti uz svoju Katarinu.
– Otkad sam u mirovini, već 25 godina, nam je bilo jako lijepo. Skupa radimo po vrtu, spremamo kuću i pomažemo jedno drugo koliko možemo. Dobro je dok možemo. Treba se i priviknuti na život u starosti, kao i poštovati jedan drugoga, što je najvažnije – kaže Katarina, a Branko je dodao:
– Ono što nas drži skupa je to što se dobro slažemo! Nekad smo se i porječkali, ali nikad ozbiljno, uglavnom smo se dobro slagali i slažemo se i danas. Za uspješan brak najvažnije je da partneri jedno drugoga poštuju, a ne da netko misli da je vrjedniji! Naša je veza bila stabilna.
Prije su se znali zajedno kartati, igrati se „Čovječe ne ljuti se“, dok sad, u starim danima, kad imaju vremena, najradije se pomole, a to im je praksa i svaku večer prije spavanja.
Ono što je najljepše u njihovoj vezi je da, kažu, svih ovih godina nikad nisu osjetili da se da se manje vole, niti su omalovažavali osjećaje jedno drugoga. Jedan su drugome uvijek bili bezuvjetna podrška.
– Kud idemo, idemo zajedno! – rekli su. Upravo zato, jer Branko ne može, ovaj par neće doći danas (19. travnja 2024. godine) na proslavu godišnje skupštine Udruge umirovljenika Prelog i proslavu godišnjice braka članova udruge u Kavanu Lovac u Prelogu, već će njih posjetiti kod kuće.
Šezdeset godina neizmjerne ljubavi i sretnog braka ne viđa se svaki dan, stoga nam je bila čast posjetiti ovaj simpatičan par koji je ostvario ono što bi mnogi htjeli, ali nažalost ne mogu. Ljubav Katarine i Branka bila je ljubav na prvi pogled, a ostala je ljubav zauvijek! Predivno!
Želimo im još mnogo lijepih, zajedničkih godina u zdravlju i sreći!