Postoje ti neki likovi koji su svojom pojavom, osobnošću, uspješnošću i još mnogočime drugim zadužili sport. Oličenje svega toga i jedan od njih je i naš novi trener Boris Radiković. Definicija sportaša o kojoj bi se dalo pričati danima, a opet je apsolutno nepotrebno bilo što reći, jer svi već sve znamo. Stoga, sa malo zakašnjenja, ali i sa puno zadovoljstva, čast nam je predstaviti .am “peršonu” zbog koje nogomet, a i sport općenito, imaju onu dodatnu dimenziju. Dobrodošao Treneru!
Tako su na klupskom fb probilu napisali u NK Hajduk Štrukovec koji se natječe u 2. ŽL-skupina B i nalazi se na 14. mjestu sa 3 boda više od posljednje plasirane momčadi. Jedini im je cilj u proljetnom nastavku izboriti opstanak. Upravo te nezahvalne uloge prihvatio se 55- godišnji Boris iz Murskog Središća, čovjek i sportaš znan kako je promijenio mnogo međimurskih nogometnih klubova i ono što posebno raduje, iz svakog je otišao ponosno, uzdignute glave.
U NK Hajduk Štrukovec Boris (55) je došao na poziv prijatelja Maria Sabe.
– Konačno Štrukovec je sredina koje spada pod moj grad Mursko Središće pa mi je time puno draže što sam postao njihov, „pravda“ Boris dolazak u opet u novu sredinu. Govoreći o toj temi, zamolio nas je da spomenemo kako smo mi njega tražili, a ne da se on nudi medijima, a što se da zaključiti njegovo često pojavljivanje u njima. Boris će nam, kao prije, uvijek biti i ostati zanimljiv.
Zbog čega ovoga puta Hajduk ?
– Rekao sam prije klub je s gradskog područja, a što mi je još važnije radi se o jednoj zdravoj sportskoj sredini gdje mi je zadovoljstvo već sada raditi, a konačno oduvijek sam navijač splitskih „bilih“
Obično si u svim klubovima bio trener, ako je trebalo i igrač. Hoće li i u Štrukovcu biti tako ?
– Da dat ću se i registrirati. Zlu ne trebalo da dođe do manjka igrača, a konačno želim se nametnuti za mjesto u momčadi, a možda ću nekom klubu sresti i mog vršnjaka- kaže, a znajući kako je to u Međimurju nemoguće. Dodaje kako ga raduje što se još uvijek u momčadi nadmetati s onima koji su od njega mlađi 38 godina, oni kojima bi mogao biti i djed(japica), a još se uvijek može s njima nadmetati, utrkivati, a to mu nije teško jer je s igračima 100% u trenažnom procesu.
Inače, Boro je prvi puta registriran kao igrač pred 43 godine, a već je 21 godinu paralelno trener i igrač. Ponosan je što je iz svake sredine, a poznat je po tome kako ih je dosta promijenio, otišao uzdignute glave, nikada nije potjeran, nikada mu ni u jednom klubu nije otkazana suradnja bez obzira na plasman pa kaže kako je npr. s momčadi Miklavca osvojio naslov, no ipak je otišao. U svakoj je sredini bio poštovan i cijenjen. Tako je i rekao, kako je nevažno pitanje, koliko je klubova promijenio, a iz svake je sredine otišao kada je ocijenio da je povoljan trenutak za odlazak i u svakom je prijelaznom roku bio tražen, a uvijek bira za to vrijeme najpovoljniju sredinu Za svaku ga sportsku sredinu vežu lijepe uspomene.
Boro je osim na međimurskim terenima igrao i na terenima, a za klubove iz Slovenije i Austrije. Poznat je kao sportaš širih pogleda pa ga znaju i atletičari. Sport je za njega njegovo zdravlje, njegov život, a živi moto-„nema predaje“.
Kroz taj dugački staž, pogledi na sport, nogomet se mijenjaju?
– Itekako i to me smeta jer kriterije za ulazak u momčad određuje novac, odluke često donose ljude koji nemaju pojma o nogometu, ali zato imaju novac i vrte svoj biznis. Upitna je moralna snaga, a treneri su nekim sredinama manje bitniji od onih „moralnijih“.
