Čeči, nadimak koji je dobio kao klinac nosi i danas. U Murskom Središću ga drugačije i ne poznaju. On je Srećko Bogdan kojeg autor poznaje kao klinca čija je kuća 150 metara od Šuderke, igrališta NK Rudar. Od proljeća do jeseni vječito polugol, samo u crnim sportskim hlačicama s loptom u nogama. Sunce ga je svake godine dobro opržilo.
Često je tamo bio sam bez vršnjaka sam pa je kao takav izmišljao različite trikove loptom koja mu se jednostavno lijepila za nogu pa mu je kasnije odredila život…Čeči je ovdje bio sportaš, a biti sportašem se cijenilo jer bio nije to značilo baviti se jednim sportom.
Uz nogomet bavio se košarkom, rukometom…. i u svakom je sportu bio dobar kao i mnogi njegovi tadašnji prijatelji i suigrači: Petar Novak-Pifkač, Anton Srša-Boys, Miran Levačić -Fifi, Marijan Barat-Koš, Franjo Hren, Zlatko Rihtarec-Mitić, Rudolf Barat, Josip Terek. Nažalost od spomenutih mnogi su pokojni.
Postao je nogometaš, po vokaciji stup obrane, premda je kada je počeo igrati u Rudaru, na leđima nosio brojku 9 jer je bio visoki nenadmašni skakač, centarfor (op. a. tako su nekada zvali srednje napadače). Kao takav je brzo zapeo za oči stručnjaka čakovečkog MTČ, najboljeg međimurskog nogometnog kluba, a potom već 1975. godine i zagrebačkog Dinama gdje je definitivno postao obrambeni igrač, ali je ali je kao izvrstan skakač često sudjelovao u napadu svoje momčadi i zabijao pogotke.
Nogometnoj javnosti je postao poznatiji odlaskom u Dinamo u kojem je bio 10 godina i za njih je odigrao 595 utakmica i postigao 125 pogodaka. Bio je reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske. U inozemstvu nastupao je za njemački klub Karlsruher SC od 1985. do 1993. godine, gdje je odigrao oko 450 utakmica. Tu je bio i trener i sportski direktor.
Sjeća se on mnogih utakmica koje je odigrao Dinamo u Međimurju pa nam je došla na red Kotoriba kada je s Dinamom bio na proslavi 50 obljetnice kluba. Kaže da ga za Kotoribu vežu drage uspomene. Osobno se sjećam kako je trener kluba je tada bio Vlatko Marković i već kada je bio ovdje želio sam ga ugostiti u svom stanu, dakle morao je ostaviti momčad. Išao sam ga osobno moliti za dozvolu. Odobrio mu je kada je čuo da je riječ o jednom od njegovih prvih sportski učitelja u Murskom Središću. Znao je on. Kada je bio slobodan, navratiti do mene. Tu se je poznao Vinka Legina i pokojnog Toniku(op. a. Antun Čižmešija). Tu je u ondašnjem hotelu slavio momačku.
Trener kod nas?
NK Inter-Zaprešić trenirao je 2005. – 2006. godine te nakon izborenog plasmana vodio je Inter u Europi u dvije utakmice protiv beogradske Crvene Zvezde. Od sezone 2007./08. bio je trener HNK Segeste iz Siska u 2. HNL. U sezoni 2009./10. je bio trener Međimurja u 1. HNL. U sezoni 2010./11. trenirao je NK Savski Marof, a poslije je preuzeo voditeljstvo Škole nogometa i juniorske momčadi Inter Zaprešića.
Čeči danas?
Kaže da uživa u plodovima svog rada što znači puno slobodnog vremena i neopterećenost obvezama i kako kaže da se nogometom bavi kao navijač pa je često viđen s prijateljima iz mladosti s kojima se kao vrhunski sportaš nije imao vremena družiti.
– Penzioner sam premda sam se za to teško odlučio. Držim da mi je to bio najbolji potez. Želim proživjeti ostatak života po svom jer sam kao nogometni profesionalac živio pod strogim regulama koje su ti nadređeni nadmetali – kaže i dodaje da mu je užitak prošetati se malo po Središću, popiti čaj i vratiti se kući.
Penzioner ti, penzioneri tvoji prijatelji ?
– Držim da moja generacija teško živi. Priznaje da bi vjerojatno i on tako, da nema njemačku penziju. Njihove su penzije male. Ljudi kad idu u penziju moraju razmišljati od čega će živjeti jer teško od nje žive. Često, ako mogu, moraju naći dodatan posao da bi mogli preživjeti ove teške situacije- kaže razočarano i dodaje:- Da nemam njemačke penzije, ja bih tu crkavao. Žalosno mi je da naši penzioneri, koji su pošteno radili i pošteno ih zaradili , imaju tako niska primanja – rekao je za kraj.
Nismo ga pitali kako će proslaviti velikih 66 zima pa mu stoga mi u ime našeg portala i njegovih čitatelji želimo kratko poručiti: – Čeči, sretan Ti rođendan !
