Biserka Sić (63) i njezin suprug Antun iz Zebanec Sela danas imaju svoj OPG.
– Obiteljski OPG imamo dobrih 20 godina. Ovaj posao započeo je moj suprug Antun. Imamo 3 hektara zemlje i uzgajamo jabuke, kreskve, šljive i nektarine. Da vam iskreno kažem, nemam pojma kako se moj muž odlučilo baš za to. Po struci smo oboje ugostitelji. Djeca nisu zainteresirana za ovaj posao. Ja i muž ćemo raditi koliko ćemo moći, a onda ako neće ići, prodati ćemo OPG.
Na spomen otkupne cijene voća u Hrvatskoj, Biserka samo odmahuje rukom.
– Teško ide u našoj državi. Čim šleper dođe na zemlju, već smo 200 eura u minusu. Cijena jabuka je jedva 1,80 do 2,00 kn. Sve treba platiti, palete, skladište. Ono što u skladištu istrune sve je na ˈnaš računˈ.
Ni ona ni njezin suprug po struci nisu poljoprivrednici, već ugostitelji. Ispričala sam je kako je nekada bilo raditi kao ugostitelj.
– Ja sam radila u gradskoj kavani. Nekada je u kavani bilo prekrasno, PREKRASNO! Privatizacija je sve uništila. To je bilo tako kulturno mjesto. Bile su tu svirke, zabave. Svake subote u 18:00 sati zatvarali smo kavanu da se to sve sala uredi i dotjera. Tamo se večeralo, plesalo. A mi, kak sinjorine. Nosile smo crnu haljinu, bijelu kragnu, podvezicu. Morale smo imati uredne nokte, frizuru, decentnu šminku. To su bila vremena! A trigneta?! To ne možete zamisliti.
Situacija u ugostiteljstvu posljednjih se desetljeća promijenila, učenih konobara nema, govori nam.
– Danas vidim tko je konobar odmah, instantno! To vidite po držanju, prezentaciji vina i jela. Za to treba imati šlifa. Danas svaki drugi misli da može biti ugostitelj, ali onoga pravoga treba i platiti, ističe Biserka.
