Hrvatska birokracija već je nebrojeno puta opjevana u raznim tekstovima i tekstićima, međutim, potaknuti pismom našeg čitatelja ne možemo odoljeti, a da i mi u toj šumi slova ne napišemo i jedan svoj.
U našu je redakciju nedavno stigla poruka ogorčenog čitatelja koji se žali na tromost i inertnost sustava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Čakovcu. Naime, čitateljev otac je prilikom odlaska u mirovinu htio na zavodu u Čakovcu provjeriti iznos buduće mirovine, međutim na taj njegov upit stigla je odbijenica popraćena nezaobilaznim kolutanjem očiju. Kada je isto pitanje postavio u Varaždinu, bez problema je dobio odgovor, odnosno izračun koji je tražio.
Postavili smo upit HZMO-u, no još nismo primili njihov odgovor. Vjerojatno bi nam rekli da se kod navedenog gospodina, ako je i došlo do propusta, radi o izoliranom slučaju. Obveza Zavoda na temelju odredbi članka 79. do 90. Zakona o mirovinskom osiguranju je izdavanje informativnog izračuna mirovine na zahtjev klijenta. Ista je usluga dostupna i na portalu mirovinskifondovi.hr, pa možemo samo pretpostaviti da su se odgovorne osobe vodile mišlju: ”Zašto sada mi to moramo raditi kada mu je sve dostupno digitalno”. Izolirani slučaj, koliko smo samo puta posljednjih godina čuli tu riječ. U Hrvatskoj kao da postoje samo izolirani slučajevi, jer sustav, dakako, funkcionira fantastično. Ubrzo bi nam se moglo desiti da tih iznimaka bude više nego pravila.
Svi smo svjesni da birokracija i empatija vrlo često ne idu ruku pod ruku, ali se ponekad zapitamo je li toliko teško pokloniti svoj osmijeh ili lijepu riječ umjesto otresitog odgovora i zašto je ljudima lakše zagorčati, nego uljepšati dan?
Nedavno smo, također, svjedočili situaciji u kojoj je jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika Alan Sumina, čovjek koji je svoju tvrtku prodao za gotovo milijardu kuna, cijeli dan izgubio po raznim šalterima, dok je primjerice za svoja poduzeća, koja je osnovao u Engleskoj, čitavu dokumentaciju mogao ishoditi digitalnim putem.
Situacija u hrvatskom gospodarstvu vrlo je složena i teška, čak i bez zamornih čekanja u redovima, pa bi bilo dobro da administrativni aparat umjesto utega postane poticajni faktor. Na doing business ljestvici nalazimo se na poražavajućem 51. mjestu po jednostavnosti pokretanja poslovanja i iako se slučaj gospodina o kojem pišemo možda čini nebitan, zbog takvih i sličnih hrvatsko gospodarstvo izvlači deblji kraj. Mladi i poduzetni ljudi će, upravo iz takvih razloga, sve češće pokretati svoje poslove u nekoj zdravijoj sredini koja ih neće sputavati samo zato jer im ”nedostaje još jedan papir”.