Cijeli život je u pokretu. Od malih nogu gimnasticira, bavi se sportom, pješači, radi na okućnici… Koliko je gipka pokazala je nedavno i usred Čakovca, kada je bez problema napravila špagu u najvećem neprekinutom lancu na svijetu. I to ne bi bilo ništa posebno da Branka Simović Medved iz Čakovca nije u veljači navršila 66 godina.
-Nije to ništa posebno, jer to radim gotovo svakodnevno kad imam priliku – skromna je Branka. Odlična srednjoškolka, radni vijek provela je u čakovečkom “Trgocnetru”, odnosno kao trgovac u Knjižari u središtu Čakovca. Sada je u mirovini, ali ni trenutka ne miruje.
Gimnastikom se počela baviti u četvrtom razredu Prve osnovne škole i tih se godina rado prisjeća.
-Bilo je to vrijeme besplatnih treninga. U ondašnjem “Partizanu” vježbali smo što smo željeli. Treneri su nam bili Marijan Zadravec Macan, Dragutin Kos, Mirko Megla… Sve najteže vježbe koje su radili dečki, radila sam i ja. Mogla sam napraviti tri premeta unatrag na parteru, zanimala me i akrobatika, kao uostalom i svi drugi sportovi. Igrala sam rukomet, stolni tenis, natjecala se u plivanju, skokovima s daske, pješačila, biciklirala, osvajala medalje – kaže Branka dok polako lista album sjećanja.
I onda je upoznala Željka Medveda, stasitog mladića, u kojeg se zaljubila. Vjenčali su se i imaju dva sina. Siniša i snaha Manuela podarili su joj troje unuka: Emnuela, Tessu i Lunu. Drugi sin Karlo sa suprugom Jasminom i malom Alexandrom živi u Švicarskoj. Četvero unuka baki su najveća radost i sreća.
Suprug Željko umro je prije četiri godine i od onda je sama. No, nije se predavala.
-Kad smo se vjenčali prestala sam se baviti gimnastikom i drugim zahtjevnijim sportovima, ali sam zadovoljstvo našla u drugim aktivnostima. Puno smo pješačili, planinarili, vozili se biciklima, a iznad svega obožavali smo ples. Obilazili smo plesnjake i uživali u glazbi i plesu ponekad i do jutra. Prekrasni su to bili dani i noći. Voljela sam raditi, a kako je Željko bio soboslikar pomagala sam mu u svemu, gletala sam, bojala… Uredili smo i malu kuću za odmor u Brezju i uživala radeći na okućnici. Poslije Željkovog odlaska i dalje to radim. Jako mi nedostaje, ali život ide dalje. I sada trčim za kosilicom, održavam raslinje, cvijeće… – kaže Branka.
Svakodnevno je u šetnji okolicom Čakovca. Dnevno propješači i desetak kilometara. Voli biciklirati. U Brezje odlazi biciklom, pa kod prijateljice u Donji Kraljevec, do Drave, u Varaždin…Svake subote pliva na bazenima.
-Jedino mi fali ples. Izgubila sam najboljeg plesača – sa sjetom će Branka.
Velika radost su joj unuci i djeca. Oni su joj danas smisao života. I brojne prijateljice. Pogotovo one iz srednje trgovačke škole s kojima se obavezno sastaje barem jednom mjesečno.
A onda opet uđe u svojoj svijet i pješači. Hoda. Za svojim mislima… Žena, majka, baka i kraljica!
Duboki naklon, Branka!
