Je, je, u Međimurju je puno onih koji peku voćnu rakiju. I to ne bilo kakvu, nego odličnu! No, baka Ružica Kralj (72) iz Strahoninca prednjači u tome. Ne samo zato što je doista jedna od rijetkih žena koje se bave tim, uglavnom muškim, poslom, nego zato što peče vrhunsku rakiju. To su potvrdili svi oni koji su je probali.
Njezin suprug Franjo (76) “žgajarenjem” se bavio oduvijek, onako usput, uz posao na željeznici. No, prije 4 godine je obolio i više ne može dizati bačve, pripremati voće za vrenje, puniti kotao, ložiti, pa onda čistiti, iznositi ostatke tropa itd.
-Ja sam sve ove godine bila uz njega i uvijek onako vrhom jezika kušala rakiju koju je ispekao. Bila sam uspješna u tome i točno sam znala odrediti kvalitetu voća od koje je napravljena, a u konačnici i rakije. Suprug nije mogao vjerovati da imam tako dobro osjetilo okusa. Kad je Franjo obolio, kotao je stajao prazan, a imali smo nešto jabuka i krušaka koje je valjalo ispeći. Primila sam se posla i dobro mi ide. Kušajte! – ističe kroz osmijeh Ružica, kojoj njezine vršnjakinje i susjede često prave društvo dok satima čeka da rakija iscuri laganim, tankim mlazom.
-Evo, sada pečem kćerki, koja mi je iz Hlapičine, gdje živi, dovezla jabuke i kruške starinskih sorti, koje zaista prekrasno mirišu. Ponekad kotao rakije ispečem i rodbini, pa i pajdašicama… Nije to lagan posao. Inače, u kotlu ložim drvima, nekako ne vjerujem plinu, a imam osjećaj da je rakija ukusnija kad se kuri na drva. Kušajte! – kaže baka Ružica, dok polako srčem njezinu žganicu iz štamprlina. Baš je fina, mirišljava.
Što je potrebno za vrhunsku rakiju?
-Prije svega zdravo i zrelo voće. Mora biti čisto, bez gnjilih dijelova. Ljudi misle da je za rakiju sve dobro, a onda se čude kako rakija ima loš zadah. Ako voće nije dovoljno slatko treba dodati i šećera, kvasce, kako bi vrenje bilo savršeno. Kod kruške vilijamovke rakije se peče odmah čim trop provrije, a jabuka može stajati duže vrijem i čekati na pečenje. Ovisi o veličini kotla, ali ja uvijek prvih pola litre fickija bacim i uzimam samo najkvalitetniji središnji dio rakije. Nakon pečenja, rakija se mora stabilizirati i provrijeti kao i mošt, a onda se s destiliranom vodom alkohol spustiti na oko 42 posto.Tek je tada, nakon mjesec ili dva, najbolja za konzumaciju. Nikakav viski ili votka meni nisu bolji od prave domaće žganice. Kušajte! – nudi kroz osmijeh Ružica Kralj.
A svoju vrijednu baku hvale i ukućani: uz Franju, tu je i sin Danijel, njegova supruga Marija, te njihova djeca Dorian, Kevin i Eva, kao i kćerka Ksenija i njezin suprug Zvonko Šupljika, koji s djecom Katarinom i Frankom žive u Hlapičini.
Inače, Ružica i Franjo Kralj dugogodišnji su i nagrađivani članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Strahoninec. Pravi veterani.
Baka Ružica, uz pečenje rakije, danas na svom ranču ima i brojne domaće životinje, a najviše kokoši. No, najglasnije pak su ovce, koje popasu cijeli travnjak, tako da ne mora kositi.
I onda, kad je prilika, unuci dođu baki da se poigraju ovčicama, a odrasli da kušaju bakinu majstoriju. I svi zadovoljni.
A Ružica se ne predaje ako nešto zaškripi u leđima. Hrabro ide dalje, uvijek vesela i nasmiješena. Posao je čini mlađom, zdravijom i zadovoljnijom.
Tako i treba. Bravo Ružica!
