O sv. Antunu nije teško govoriti i pisati. Njegov život i njegov lik svestrano nadahnjuje. On je bliz ljudima najrazličitijih profila. Njegovi su štovatelji iz najrazličitijih slojeva. Isto je tako i područje njegovih svetačkih intervencija vrlo razgranato i raznoliko. U svemu tome ipak ima nešto što Antuna čini jedinstvenim svecem i što je onda, rekli bismo, i njegova glavna oznaka i njegova glavna zadaća.
Tu je njegovu oznaku i tu njegovu zadaću najlakše shvatiti iz odgovora na pitanje: zašto sv. Antun pomaže tolikome mnoštvu ljudi u najrazličitijim potrebama; što on zapravo time poručuje i kazuje; koji je motiv, koji je cilj njegova svetačkog čudotvorstva; što on zapravo svojim štovateljima i svima koji se susreću s njime poručuje; zašto on sve to radi?
SIROMASI SU ANTUNOVI MILJENICI
Štovatelji sv. Antuna su sasvim obični ljudi i to prvenstveno siromasi – ali ne samo u smislu neimaštine, nego evanđeoski siromasi koji u svojoj ljudskoj ugroženosti nemaju oslonca, niti ga traže, u ničemu prolaznome, nego se oslanjaju jedino na Boga. I u Antunu pronalaze najlakši, nekako spontani, pristup Bogu. Sigurni su da će im Bog po njemu pomoći.
Ne možemo živjeti bez materijalnih prolaznih dobara i podrške, ali čovjek ne živi samo o kruhu… I kad Antun intervenira u našim materijalnim potrebama, onda je ta njegova pomoć začinjena Božjom, evanđeoskom porukom: on pomaže istodobno i materijalno i duhovno.
Diljem svijeta sv. Ante je poznat po skrbi za siromašne. Nakon smrti sv. Ante, ljudi su počeli osjećati čudotvornu Svečevu pomoć upravo onda kada su, moleći potrebnu milost, obećavali dati svoj prilog za siromahe. Tako se razvila praksa zvana «Pondus pueri» („težina djeteta”), tj. da su majke davale siromasima onoliko kruha koliko je teško njihovo dijete. Koncem prošlog stoljeća, najprije u Italij i Francuskoj a onda po cijelom svijetu, nastat će institucionalizirani oblik davanja milodara za kruh gladnih na čast sv. Anti. Takvu vrstu pobožnosti prema sv. Anti nazivamo Kruh sv. Ante. Proširila se dosta rano u sve krajeve naše domovine. Postoji i danas u svim franjevačkim provincijama u Bosni Hercegovini Hrvatskoj.
Kruh sv. Ante – potiče u nama dvije važne kršćanske odrednice. To je prije svega: biti kruh za druge, učiniti sebe kruhom, tj. biti okrepa, a ne zapreka bližnjem u življenju.
Druga odrednica je solidarnost s čovjekom u potrebi.
Kod nas se najviše očituje u župnom Caritasu, gdje će mnogi naši volonteri to i posvjedočiti.
Kruh svetog Antuna. Pod tim se nazivom u mnogim crkvama uz lik svetog Antuna nalazi i škrabica za novac. U nju vjernici stavljaju svoj novčani dar koji se onda primjenjuje u karitativne svrhe. Na taj način kao da sveti Antun i danas nastavlja činiti dobro, pomagati potrebne. Taj, recimo tako, socijalni vid svečeva utjecaja na ljude budi i u nama istinsku potrebu da ga nasljedujemo. Dok, po njegovu zagovoru, molimo od Boga određene milosti i potrebne darove, svetac nas upozorava da smo i mi dužni nešto od sebe darovati potrebnijima.
Tada je to kruh svetog Antuna, to je dar za siromašne. I tako se Antunovo djelo nastavlja po djelima ljubavi.
Karitativno i društveno djelovanje sv. Antuna – Ne zaustavlja se samo na milodaru za siromahe. Treba se zalagati da svi imaju krov nad glavom, kruha i ruha, pošteni posao, da osnuju i razviju svoju obitelj sa svim daljnim mogućnostima školovanja i unapređivanja.
Kako pomažete karitativno, osobno ili u Zajednici Caritasa?
Caritas nosi ime po „Svecu svega svijeta“ mislite li da Svečev utjecaj treba još više utjecati u našoj župi i dalje?
Što od sebe darivate potrebnima?
ANTUN POSEBNO POMAŽE GREŠNICIMA
Druga najčešća kategorija njegovih štovatelja jesu grešnici. Oni po Antunu pronalaze put k Bogu. On ih najbolje razumije, on će ih najbolje Bogu preporučiti. Stoga su Antunova prošteništa i mjesta gdje se štuje sv. Antun, zapravo velike, otvorene ispovjedaonice. Pravi štovatelji sv. Antuna znaju da ih Antun šalje onamo. On im pokazuje gdje se dobiva prava utjeha, prava pomoć.
Svjedoče: članovi Caritasa