Poput mnogih koji su se prije desetak godina upustili u uzgoj lješnjaka bio je i 64-godišnji Antun Kovač iz Dekanovca. Na vlastitoj parceli površine 1,5 ha zasadio ih je 500 grmova koji i danas dobro rode. No, nema pravog i organiziranog tržišta ni otkupa. Preostalo mu je jedino da sam obilazi tržnice i prodaje na malo. Antun je najčešće na ono u Murskom Središću. Dobro je krenulo, ali sada i tu stagnira.
– Slovenski susjedi preko Mure, oni iz Lendave i okolice, ovdje nisu kupovali moj proizvod, ali i proizvode drugih poljoprivrednih proizvođača i to upravo iz razloga jer su svi ti proizvodi kvalitetni, ekološki, kaže Antun i nastavlja:
– Danas, odnosno posljednju godinu nakon zatvaranja granica, situacija se znatno izmijenila nagore. Susjedima sam zaboravio „face”, nema ih više, a moji lješnjaci pune skladište. Prodaja mi se svela praktično na nulu. Kvaliteta im je prvoklasna što su potvrdili profinjeni Slovenci i zato sam ih znao prodati za tili čas, žali Antun za minulim vremenima.
Rekao je kako zadnjeg četvrtka nije prodao niti „deku”.
– Valjalo je doći, ne iznevjeriti tradiciju i vjerovati da ću prodati bar kilogram i dobiti za njega 60 kuna, dodao je i ozbiljno se zabrinuo što će, ako pandemija potraje, sa svojim proizvodima koji mu život znače.
