Antonia Ružić iz Orehovice ima samo 18 godina, a u nedjelju, 17. listopada 2021. godine, na teniskom natjecanju Lagos u Portugalu napravila je čudo: pobijedila je, kao od šale, cijeli niz tenisačica koje su na WTA ljestvici stajale mnogo više nego ona sa svojim 730. mjestom, od kojih je posljednju, Bugarkinju Isabellu Shinikovu (250. na WTA ljestvici!), pobijedila u 68 minuta sa 6:1 i 6:4. Tako je osvojila svoj najveći uspjeh u karijeri, drugi profesionalan turnir. Superuspješna Antonia je između treninga, masaže i pakiranja za Hamburg, čak našla vremena i za intervju za Medjimurski.hr!
Antonia Ružić inače blista juniorskom teniskom scenom već nekoliko godina. Naime, ona je prva Hrvatica koja je osvojila zlatnu medalju na Europskom prvenstvu do 18 godina u švicarskom Klostersu. Godine 2018. na ETA Tennis Mastersu za igračice do 16 godina postala je europska juniorska prvakinja.
Ova zapravo još uvijek teniska juniorka, koja je nedavno počela s profesionalnim natjecanjima i pretvorila se u nezaustavljivu pobjedničku silu na teniskom terenu, ujedno je i simpatična i skromna tinejdžerica iz Orehovice koja je do nedavno učila za ispite, polagala maturu i živjela životom srednjoškolke, koji je zahtijevao malo više discipline s obzirom na profesionalno bavljenje tenisom.
Upravo, njezin pogled s terase ne gleda na zelenilo Orehovice, već na ulice Portugala, a svima je sada potpuno jasno da je Antonia novo hrvatsko tenisko čudo iza kojeg stoji mnogo truda, talenta i upornosti.
Što se to događa, tek ti je 18, a pomela si niz iskusnijih tenisačica na teniskom terenu?
Ja sam do ove godine juniorka jer još uvijek imam 18 godina, no ne igram više juniorske turnire već profesionalne. Prije mjesec dana osvojila sam svoj prvi profesionalni turnir, onaj od 15.000 dolara (ukupni nagradni fond) u Austriji (ITF Bad Waltersdorf), a sada sam u Portugalu (ITF Lagos) osvojila svoj drugi profesionalni turnir, onaj od 25.000 dolara.
Koja si sad na ljestvici svjetskog poretka?
Bila sam 730., a nakon ovog turnira u Portugalu, kad se zbroje svi bodovi, bit ću oko 450., što je veliki skok prema gore.
Bravo! Što je sljedeće?
U ponedjeljak navečer, 18. listopada, putujem u Njemačku (ITF Hamburg), gdje također igram na turniru od 25.000 dolara.
Kakva su tvoja očekivanja od turnira u Hamburgu?
Prođem li dobro u Hamburgu, isto slijedi skok na ljestvici. Bitno je što više se dići na ljestvici i upasti na što veće turnire. Danas možda malo proslavim, počastim se, no život ide dalje, tenis ide dalje, dolazi novi turnir… Neće biti lako, no nastojim iz meča u meč maksimalno dati sve više i više od sebe i igrati sve bolje i bolje, te se nadam da ću dobro odigrati i u Hamburgu.
Ako dobro odigraš u Hamburgu, kuda dalje?
Tada bih možda putovala u Istanbul. Nakon Turske bih se vratila doma, u Orehovicu.
Tko je s tobom na turnirima i imaš li prilike i za malo turističkog obilaska?
Imam, ali većinom ne izlazim baš turistički. Ljudi misle da tu uživam i kupam se na plaži, međutim činjenica je da dok god sam na turniru, želim biti fokusirana samo na tenis. Trenutno sam u Portugalu s tatom. Uvijek idem s nekim. Većinom idu treneri, no ovaj put je sa mnom išao tata.
Koji udarci u tenisu su ti najdraži?
Volim backhand paralelu (dvoručni backhand).
Koliko vremena svakodnevno treniraš?
Šest dana u tjednu (nedjelja je dan odmora, osim kad imam turnire), od 3 do 5 sati dnevno, što uključuje kombinaciju tenisa i kondicijskog treninga u različitim omjerima, kako koji dan. Kondicijski trening uključuje vježbanje u teretani, vježbe snage, trčanje ili sl. jer tenis je jako zahtjevan sport i u svim elementima trebaš biti dobar ili solidan. Ne možeš biti samo snažan, već je potrebna i izdržljivost jer su to ponekad i dugotrajni mečevi. Kako bi se prevenirale ozljede, treba jako brinuti o svom tijelu i slušati ga.
Živiš u Orehovici. Gdje treniraš tenis i tko su ti treneri?
Treniram u TK Franjo Punčec u Čakovcu. Teniski treneri su mi Dino Lepen i Tomislav Hublin, a kondicijski trener mi je Goran Karamarković.
Imaš li menadžera?
Još nemam.
Tko ti je najveća podrška u bavljenju tenisom?
Moja obitelj. Tenis je postao već svima dio života, ne samo mojoj užoj, već i široj obitelji i svi me podržavaju koliko god mogu. Posebno moj tata Alen, mama Anita, mlađa sestra Lea i stariji brat Leon.
Bave li se i članovi tvoje obitelji sportom?
Da. Brat je trenirao gimnastiku, ali se nakon ozljede više nije vratio k njoj, a sad trenira nogomet za NK Croatia Orehovica. Sestra trenira gimnastiku, a tata se bavio streličarstvom, ali je odustao od toga kako bi se posvetio nama i vozio nas na treninge. Mama je tu uvijek za nas, prava je majčinska figura puna ljubavi, koja nam kuha i brine se za nas i podrška nam je u svemu, no istovremeno je i sportašica i također voli sportske aktivnosti.
Trenutno pohađaš gimnaziju?
Ove godine sam maturirala na Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu. Trenutno pauziram jednu godinu i pritom se želim posvetiti tenisu, nakon čega ću odlučiti hoću li i što dalje upisati. Možda bih upisala logopediju ili slično, ali još nisam sigurna. Trenutačno me najviše zanima tenis i mislim da je tenis nešto što će me pratiti cijeli život. Treniram ga od svoje 5. godine, pa sam već 13 godina posvetila tenisu i više ne mogu živjeti bez njega.
Kako si usklađivala školske obveze s tenisom?
Mislim da su svi sportaši disciplinirani te bolje usklađuju obveze i organiziraju si vrijeme (treninzi, učenje). Srednja škola mi je, uz intenzivne treninge tenisa, bila malo stresna, no svi profesori i ravnateljica su mi maksimalno izašli u susret kad su u pitanju turniri. Uglavnom sam sve ispite redovno polagala, a velika pomoć bili su mi i kolege iz razreda koji su mi slali materijale i pomagali mi prilikom odsustva. Sve četiri godine završila sam s vrlo dobrom uspjehom.
Imaš li tremu prije nastupa i kako se nosiš s njome?
Imam. Mislim da je svatko ima. No, ne smiješ si dopustiti da te to pojede jer onda se ukočiš i ne možeš više igrati. Trema zapravo znači da ti je stalo. No, kad dođem na teren i počne igra, sve zaboravim i samo igram, te se fokusiram na ono što mogu kontrolirati, a ne na ono što ne mogu kontrolirati.
Imaš li dečka?
Nemam… Kad dođe, dođe, samo polako. Ali trenutno mi tako i odgovara, jer u centru pažnje mi je tenis.
Draga Antonia, hvala i želimo ti puno sreće i uspjeha na sljedećim turnirima!