Najbolja međimurska tenisačica i sportašica Antonia Ružić danas slavi svoj 21. rođendan. Svojim igrama i načinom na koji prezentira naše Međimurje već nas dugo oduševljava, a njezinu titulu europske prvakinje do 18 godina iz 2021.godine pamtimo kao da je bilo jučer. U međuvremenu je uspješno započela svoju put i u seniorskom tenisu osvojivši dosada osam turnira na ITF touru, a u posljednjih mjesec dana s dvije turnirske titule u tuniskom Monastiru i tajlandskom Nonthaburiju te jednim finalom sama je sebi darovala najljepši poklon za rođendan.
Tijekom jutarnjeg treninga, a kasnije i u njenom domu u Orehovici popričali smo s Antoniom o dosadašnjim rezultatima i daljnjim planovima. Nije nas iznenadilo što je i najveća rođendanska želja vezana uz teniske teren.
– Najveća rođendanska želja i glavni cilj je ulazak među 100 najboljih igračica svijeta. Ostanem li zdrava cijele sezone i budem li igrala kako želim i znam vjerujem da to mogu i ostvariti. Sam rođendan, kao i uvijek, proslaviti ću u krugu obitelji, jer mi je najljepše kada se svi okupimo i družimo.
Sve veći broj putovanja tijekom sezone odvaja je od obitelji više nego bi željela.
– Naravno da mi nedostaju moji, ali treniram tenis od pete godine i svjesna sam da su putovanja i turniri diljem svijeta njegov sastavni dio. Prihvaćam to kao neizostavni dio sporta kojim se bavim, a moji su već naučeni na taj tempo. Uostalom, stariji brat Leon i mlađa sestra Lea također se bave sportom, a mama Anita i tata Alen oduvijek su naša najveća potpora, pa svi dobro razumiju kakav je sportski režim. Falimo si, ali znamo da ćemo u svakoj mogućoj prilici biti svi na okupu.
Gledano sa strane svaki se pojedinačni sport čini dosta samotnim.
– Znam da to može tako izgledati, ali je zapravo puno ljudi oko svega toga. Posebno su važni oni koji su ti podrška i vjeruju da možeš nešto napraviti, jer to je ono što te gura dalje. Činjenica je da si na terenu sam i sam donosiš odluke, ali mnogo je ljudi koji te dovedu do toga. Tako su u mom timu teniski treneri Tomislav Hublin iz Čakovca i Juraj Dusparić iz Poreča, kondicijsku pripremu radim s Denisom Petričevićem iz CrossFita Zrinski Čakovec, a za sanaciju ozljeda, masaže i slično tu je moj fizioterapeut Tomislav Vrbnjak iz Varaždina. Tu su i mnogi drugi koji me prate i uskoče kada je potrebno, kao što je sada na treningu Milan Stojko zamijenio trenera Tomislava koji danas nije mogao biti sa mnom.
Ponekad je na putovanjima prate i roditelji koji, kao i ostatak tima, imaju puno razumijevanja za loše dane.
– Sretan sam što oko sebe imam ljude za koje znam da mi žele najbolje. Kad izgubim ili igram loše nema ljutnje s njihove strane, nego u miru sjednemo , porazgovaramo i analiziramo što nije bilo dobro.
I kada nije na turnirima ritam je žestok, ali za nju ništa povezano s tenisom nije tlaka.
– Treniram šest puta tjedno, u pravilu dva sata, a gotovo svakog dana radim i kondiciju do sat i pol dnevno. Kada tome dodamo masaže, fizioterapeuta, psihologa i sve ostale aktivnosti dnevno uz tenis provedem 4-6 sati. Unatoč tome tenis mi nikada nije bio tlaka i nikad mi nije teško padalo bilo što povezano s njim. Naravno da s profesionalnijim pristupom dolaze veći izazovi i stvari postanu teže, ali ja u svemu tome uživam i tenis za mene nije nešto što moram, nego ono čime se želim baviti.
Mirna i samozatajna u razgovoru, Antonia na terenu pokazuje potpuno drugačiji temperament, a ponekad najveću borbu vodi sama sa sobom.
– Volim agresivan, napadački tenis. Kao mlađa nisam tako igrala i s promjenom trenera počela sam razvijati današnji stil. Znam da takva igra uzrokuje veći broj pogrešaka, međutim donosi i više izravnih poena. Nastojim smanjiti broj pogrešaka te povećati broj winnera i kontinuirano radim na tome. Po prirodi sam borac i normalno da me izluđuje kada griješim i gubim. To se najčešće događa upravo kada se borim sama sa sobom i zato to želim promijeniti. Trudim se prilagoditi suparnicama čiji stil traži drugačiji plan igre te graditi poene i na način koji nije toliko karakterističan za mene. Na Tajlandu sam u posljednja dva tjedna to dobro radila što se odmah osjetilo i na rezultatu.
Ozljede na početku i sredinom protekle sezone u određenoj su mjeri usporile njen napredak na rang ljestvici, ali Tonka je zadovoljna učinjenim.
– Dala bih sezoni solidnu sedmicu-osmicu. Moglo je bolje, ali i gore. Osvajala sam i naslove, a čim se to desi sezonu možeš smatrati uspješnom i dati joj višu ocjenu. Bilo je izostanaka zbog ozljeda, ali toliko više sam mogla biti doma i pripremati se. Nakon osvojenog turnira u Monastiru odlučili smo se za kraću pauzu, jer sam imala sitniju ozljedu gležnja i boljelo me kod doskoka. U tom periodu malo sam odmorila glavu od svega i nastojala se što bolje pripremiti za novu sezonu. Rezultati na prva dva turnira ove godine potvrdili su da je to bila dobra odluka. U tenisu je općenito važno pronaći pravi omjer odmora i nastupa da bi mogao dati maksimum na natjecanjima.
Prošle godine Antonia je igrala svoje prve seniorske Grand Slam kvalifikacije u Roland Garrosu, a samo joj je desetak mjesta na WTA rang listi nedostajalo da to ponovi i na Australian Openu koji je u tijeku. Razočaranja, međutim, nema.
– Roland Garros je bio lijepo i dobro iskustvo, iako ostaje i gorak okus, jer sam od Čehinje Fruhvirtove ispala u tie-breaku trećeg seta, a meč je lako mogao otići i na moju stranu. Ipak, zadovoljna sam tim nastupom, jer većinu igračica na prvom Grand Slamu pojede nervoza, pa ne daju koliko znaju i mogu. Taj dio sam dobro iskontrolirala i uživala u atmosferi jednog od najvećih svjetskih turnira. Za kvalifikacije Australian Opena je malo falilo, ali nisam razočarana, jer se nisam previše opterećivala time hoću li upasti. Ukoliko previše razmišljaš o tome to se, u konačnici, odrazi i na igru, pa postane zapreka boljim rezultatima. Biti će još Grand Slamova, ima vremena.
Veliko su joj veselje i nastupi za reprezentaciju Hrvatske u Fed cupu.
– Uvijek kad me izbornica pozove rado se odazovem i trudim se u reprezentativnom dresu biti na što višem nivou te ostvariti najbolji mogući rezultat. Prošle godine zbog ozljede nisam mogla nastupiti, ali volim igrati za reprezentaciju i nadam se da ću ponovno braniti njezine boje.
Iako igra sve bolje još uvijek ima elemenata koje bi promijenila ili poboljšala.
– Želim dodatno poboljšati retern i servis. Dosta sam radila i napredovala na početnom udarcu posljednjih mjeseci i sada sam zadovoljna servisom. Naravno da može još bolje, ali već sada je primjetan veliki napredak u odnosu na ranije. Nastojim i pametnije birati udarce, odigrati mirnije, primjerice sigurniju dijagonalu umjesto paralele za izravan poen, još više izlaziti naprijed i suparnicama dati što manje prostora da razviju svoju igru.
Nakon uspješnih nastupa na Tajlandu slijedi i meksička turneja na kojoj želi poboljšati trenutno 197. mjesto WTA rang liste.
– Upadnem li u glavne turnire planiram provesti tri tjedna u Meksiku. Ne bude li tako vjerojatno ćemo se odlučiti za nastupe u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Želim se pomaknuti među prvih 100-150 igračica svijeta, jer to otvara priliku za igranje kvalifikacija WTA turnira. Na ITF touru dosada se za osvojeni turnir dobivalo 70 bodova, a sada su to smanjili na 50 bodova, pa čak i ako ponovim uspjehe na mjestima gdje sam prošle godine pobjeđivala zbog tih promjena dobivat ću manje bodova. S druge strane na WTA turnirima s jednom ili dvije pobjede osvajaš sličan broj bodova i ne moraš se toliko namučiti. O tim kalkulacijama, međutim, ne razmišljam previše. Potpuno sam koncentrirana na svoju igru i znam da ću sigurno napredovati budem li dobro radila i igrala.
Zanimalo nas je i ima li života izvan tenisa.
Naravno da tenis uzima najviše vremena, ali ne vrti se sve oko njega. Jako mi je važno vrijeme koje provodim s obitelji, uživam u našim okupljanjima i razgovorima, obožavam maminu domaću hranu. Nisam od velikih izlazaka i ne volim pretjerano partijati, jer se onda moram tri dana oporavljati. Obožavam slušati glazbu, u svakoj prilici i na svakom mjestu, volim pogledati i dobru seriju, trenutno pratim Mladog Sheldona, dok na internetu povremeno pogledam neki dobar podcast. Posebno su mi drage šetnje s mojim psićem Abby. Upisala sam i studij Menadžmenta i sporta na Međimurskom veleučilištu, ali sigurna sam da će i po završetku karijere moj život u velikoj mjeri biti vezan uz tenis. Kada se njime baviš na ovoj razini gotovo sigurno ćeš mu se uvijek vraćati, jer to postane dio tebe i u krvi ti je.
U svemu tome pronađe se i vremena za ljubav.
Imam dugogodišnjeg dečka iz našeg kraja, dobro funkcioniramo, on ima puno razumijevanja za moje obaveze i nadam se da ćemo tako nastaviti.
Na kraju smo Tonki poželjeli uspješan nastavak karijere i lijepu rođendansku proslavu u krugu najbližih. I kroz razgovor koji smo vodili upoznali smo je kao uistinu jedinstvenu i posebnu mladu ženu koja nas sjajno reprezentira ne samo sportskim uspjesima, već i vrlo zrelim stavovima, ponašanjem i ljubavlju s kojom predstavlja sredinu iz koje dolazi. Sretan rođendan Tonka!
