Ako more Boška, morem i ja, jer poštena žena nema kaj skrivati!

Autor: Foto/Video:
- Advertisement -

Dragi moji,

denes sam se zahačila z onim mojim zakonitim. Lepi je den, ja bi malo f Čakovec na Vuzmeni zajtrek, a on bi samo biv pred televizorom i blejiv f te proklete turske serije. I ne mi žal ka jif gledi prek tjedna, nego f soboto i nedelo reprize. Vrog stori!

I dišla sam soma f Čakovec. Prije toga sam ga štela zmisliti na našo godišnjicu braka.

-Stari, drugi tjeden bu nam 45 let kak smo ožejeni. Kak bi bilo da zakolemo pajceka?

-Zakaj, pa je ne on za to kriv! – odgovoriv je i dale nastaviv gledati.

Ja nemam baš jako rado kuhati i delati ostale ženske posle. To me tak ne zanima kak politika. I denes sam kaj koga zišla. Sosed Vida, šteri kritizera sve kaj je u politiki, prev Vuri mi je rekev:

-Čuj Mica, pa ak je tak, najdi si sponzore, pa se kandidiraj za nekaj?

-Jeh, sam ti ja već prestora za to. Imela sam negda dosta sponzori, ali su me zanimale druge stvati. I njih isto! – sam mu odgovorila, ali Vida je ne mev mira, pak je nastaviv.

-A kaj bi. Pogledni si ovu Bošku. Župan Matija ju je poslav f Sabor, a ve sam tu malo prije čuv da bi štela biti i zamenica Štefa Kovača, gradonačelnika Čakovca. Veliju partijci da bu se osvetila i Mladenu Novaku, kaj ju je zmeniv z mesta predsjednice Kluba Esdepeja f Skupščini, pa bu se posle izbori kandidirala za precednicu Esdepeja i još za precednicu Skupščine. Vidiš. Vrožja je ona. Tak se treba boriti za stolce – uporan je biv Vida.

Eh. Sosed Vida svakaj govori. Ali nek si prvo doma reši. Sam čula nešteri den dok je špotav sina:

-Vidiš, ti lenčina jena, kaj sam ja do ve preskrbev. A na početku sam ne mev nikaj osim svoje pameti!

-Je, stvarno se mora priznati da si počev od nule – odgovoriv mu je sinek, a jo sam skorom počila dok sam to čula prek blojki.

No, Boška, ak joj ne uspe to f Čakovcu, mogla bi se kandiderati f Strahonincu za načelnika, jer sam mela za čuti kaj tam Esdepe ne bu mev kandidata. Nekak su se proredili i nemaju koga predložiti. Morti je i bole. Francek  Lehkecov je čist vredu. I zgoden.

O, glej, glej Mica! Obrnem se, a ono nedelska Treza. Sunce sveti, a ona pokazala dekoltea skorom do popka, a spodnji rob od šosa pre riti.

-Jezuš i Marija! Treza, pa ti si skorom gola.

-Znaš kaj Mica, moreš ti govoriti kaj gut očeš, ali poštena žena nema kaj skrivati!

O, za pet ran božjih!

Dok sam se malo primirila, pita me Treza ak se ja zmislim našeg vršnjoka Mladena Posavca z Nedelišća? Pa kak ne znaš? Biv ti je i načelnik općine i precednik veća…

-No, vredu. Poveč, kaj je znjim? Je betežen morti?

-Eh, čujem da se ravna pok za načelnika v Nedelišću. Stori partijci, penzioneri, gospoda i sami takšni ga podržavleju. Vidiš da su stvarno leta ne bitna. Važno je kak te pamet služi – veli Treza.

Opa, Mladen. Viš, viš, vrag stari!

Malo sam pre vuri probala slanine i šunku na Lovrenčićovom štandu, a kupila si i maslinove kitice. I taman da sam štela oditi dimo, spazim prslovsko Sidu. Negda smo skupa delate v Emtečeju. Zdeblala se strašno. Skorom kak jo!

-O, Sida, kaj pa ti?

-A ništ. Kupuvlem si nekšnu haljinu za prtuletje, ali nebrem nikaj najti. Se sam prešla i nikaj. Prosila sam jenu trgofku ka mi pokaže nekšu haljinu štera bu na meni lepu stola…

-I kaj ti je odgovorila?

-Da bi i ona takšu štela videti!

-No, dobro. Boš našla. Nesam te dugo vidla pa ne znam, kak je završila ona teška upala slepoga čreva pre tvoji čerki.

-Z dvojčekaj!

Tuliko za denes. Lepo vas pozdravlam.

Vaša Mica

- Oglas -

Podijeli:

Najnovije

Pročitajte još