Aeroklub Međimurje ovog je tjedna domaćin 12.Državnog prvenstva RH i Međunarodnog kupa u zrakoplovnom jedriličarstvu. Na natjecanju koje traje do nedjelje sudjeluje 15 jedriličara, od kojih 10 iz Hrvatske, uz goste iz Austrije, Njemačke, Slovenije. Među sudionicima su i predstavnici našeg aerokluba Danijel Špancer i Tomislav Marić. Uoči ovog natjecanja popričali smo s njima, kao i predsjednikom Aerokluba Međimurje Zlatkom Železnjakom kako o prvenstvu koje je u tijeku, tako i o njihovim ostalim aktivnostima.
Danijel Špancer jedan je od naših najuspješnijih jedriličara, pa nas je zanimalo kada se i kako počeo baviti time?
-Nedaleko aerodroma živjela je moja baka i igrajući se uvijek sam iz vrta pratio što se događa na pisti. To me jako zanimalo i uključio sam se 1992. te iste godine završio padobransku i jedriličarsku obuku, a kasnije i motornu. Odradio sam 16 padobranskih skokova, ali je šesnaesti bio i posljednji, jer sam pretrpio otvoreni prijelom noge. Desila mi se iznimno rijetka situacija da sam se, pri odvoju, zarotirao po trupu i tako padao u rotaciji, a kad se padobran otvarao konopci su mi zahvatili nogu te je u zraku došlo do prijeloma, prepričava svoju nezgodu Danijel.
Jeste li i s jedrilicom imali problema?
-Nikada, dapače donijela mi je samo mnogo zadovoljstva i uspjeha. Tako sam na državnim prvenstvima 1997. i 2000.godine osvojio treće mjesto, a nakon toga se prebacio na disciplinu preciznog slijetanja. Tu sam ostvario mnogo dobrih rezultata, a 2019.godine u Prijedoru, na prvenstvu 6 država šire regije, među 46 sudionika, bio sam prvi u pojedinačnoj konkurenciji, a pobijedili smo i ekipno. Kada smo dobili ovo državno prvenstvo odlučili smo da se vratim preletima, jer jedriličarstvo u našem kraju ima dugu tradiciju i ne bi bilo u redu da natjecanje protekne bez naših predstavnika, dijeli mišljenje svojih kolega Danijel.
Kako izgleda samo natjecanje i što očekujete?
-Malo je složenije za objasniti, ali pojednostavljeno rečeno svaki dan nam se odredi ruta od oko 200-300 kilometara na kojoj su postavljene zadane točke. Tu rutu moramo preletjeti u određenom vremenu, ali iznad svake okretne točke imamo i tzv. cilindre promjera 10-20 kilometara do kojih je, radi bodovanja, također poželjno doći. Uz njih su vezane i poddiscipline, primjerice precizan dolazak u radijusu od 500 metara. Cijeli se let prati GPS-om, tako da se u svakom trenutku zna na kojoj smo lokaciji. Za službeno bodovanje potrebna su minimalno tri preleta.
Konkurencija je jaka i teško je govoriti o očekivanjima, a i moja jedrilica VUK-T, čija se cijena kreće oko pedestak tisuća kuna, teško se može uspoređivati s onima primjerice austrijskih natjecatelja čija je vrijednost i do 900 tisuća kuna, pojašnjava Danijel.
Na njegove riječi nadovezuje se Tomislav Marić, voditelj jedriličarske sekcije, koji također sudjeluje, ali samo na Međunarodnom kupu.
-Malo je nelogično da mogu sudjelovati na Međunarodnom kupu, a nemam uvjete za nastup na Državnom prvenstvu, kroz smijeh govori Tomislav koji se jedriličarstvom bavi zadnje 4 godine.
-Prije toga nisam imao sličnih iskustava, iako sam oduvijek bio zaljubljenik u avijaciju i znao mnogo o tome. Oduvijek mi je bila želja letjeti, ali su stalno neke druge životne obaveze bile zapreka. Jednom sam dovezao nešto kolegi, on me, doslovno, ubacio u jedrilicu i tako je sve počelo. Prošle godine letio sam van konkurencije na natjecanju kod Koprivnice, a ovdje ne očekujem mnogo, niti se time opterećujem. Rezultat je svim ovim pilotima zapravo u drugom planu, koliko se god mi među sobom podbadali kako će tko proći, ali leti se, prije svega, iz gušta, kaže Tomislav.
Predsjednik Aerokluba Međimurje Zlatko Železnjak upućuje nas da jedriličari u prosjeku lete na prosječnoj visini od 1.500 metara, a svakih tisuća metara temperatura pada za 10 stupnjeva i nekad nije ugodno provesti duže vrijeme u jedrilici na većim visinama.
-Ovo Državno prvenstvo bitno je zbog toga da bi se mogli kvalificirati za Svjetsko, na kojem je nekoliko sudionika ovog natjecanja već sudjelovalo. Prošle godine letjelo se u Slovačkoj, a ove godine je prvenstvo u Francuskoj, govori Železnjak iznoseće i kratke informacije o našem aeroklubu.
-Danas imamo oko 120 članova, od kojih je aktivno njih 60-70. Djelujemo u motornoj i jedriličarskoj sekciji, razvijamo zmajarstvo i modelarstvo, a želja nam je obnoviti padobransku sekciju. Avijacija ima visoke troškove, pa su nam samo troškovi hladnog pogona znatni, a dotacije su sve manje. Nije dobro što su ulaganja u tehničku kulturu minimalna i nešto bi tu trebalo promijeniti. Teško je motivirati mlade, jer se cijena škole jedriličarstva kreće između 10 i 12 tisuća kuna. Oni si to teško mogu priuštiti,a nama nitko ne pomaže da im ponudimo povoljnije uvjete. Tako dolazimo do paradoksalne situacije da umjesto razvoja mladih pilota, imamo sve više onih koji se uključuju u zrelijim godinama kada su već situirani, ističe Železnjak.
Financije stoje na putu i održavanju popularnih aeromitinga.
-Uz naš veliki osobni angažman i vlastita sredstva uspjeli smo organizirati aeromitinge 2018. I 2019.godine. Bez pomoći sa strane teško ćemo to ponoviti. Grad Varaždin je, primjerice, pomogao održavanje tamošnjeg aeromitinga s, čini mi se, 350 tisuća kuna i nadam se da ćemo i mi moći računati na sličnu podršku, apelira Železnjak.
Državno prvenstvo i Međunarodni kup započeli su u nedjelju i dosada su održana dva preleta, a u narednim danima vidjet ćemo koliko će ih još vremenske prilike dozvoliti. Nakon prvog preleta Danijel Špancer bio je četvrti u domaćoj i sedmi u međunarodnoj konkurenciji i bilo bi lijepo kada bi, u nastavku natjecanja, mogao ponoviti uspjehe sa sličnih prvenstava ranijih godina.
