Učenice i učenici osmog razreda Osnovne škole Donja Dubrava poslali su pedesetih godina prošlog stoljeća zamolbu Seljačkoj slozi Donja Dubrava za financijsku pomoć. U zamolbi se vidi kako su djeca držala osobito važnim istaknuti da potreban novac za izlet već i sami prikupljaju – kopajući kukuruz.
Drugim riječima: molimo vas za pomoć, ali znajte da ne sjedimo prekriženih ruku, već se trudimo i sami nešto privrijediti. Ovaj primjer podsjeća nas na pomalo zaboravljenu i danas poprilično izblijedjelu uzrečicu: nema kruha bez motike. A možda još i više na onu: pomogni si sam pa će ti i drugi rado pomoći. Na nešto slično upućuje nas i priložena stara fotografija. Djed je unuku obećao poklon, ali za protuuslugu mora izmoliti Očenaš.
Tako se djeci davalo do znanja kako ništa u životu nije besplatno, da za sve treba uložiti neki trud, da se za sve treba izboriti i svaki posao pošteno odraditi kako bi zadovoljstvo učinjenim bilo potpuno, a time i savjest čista. To se u stara vremena nije učilo u školi, već se od prijašnjih naraštaja nasljeđivalo srcem i dušom. A zvalo se jednostavno – odgoj.
