Završio je radni sastanak Erasmus+ projekta I Tekno Positiv u ETŠ Čakovec. Koordinatorica projekta mr. Dunja Siročić i profesorica Tatjana Frančić Mikulić, uz pomoć profesorice Tanje Skoliber i profesora Josipa Posavca, organizirali su niz edukativnih i kulturoloških aktivnosti za učenike i njihove profesore koji su ovoga puta došli iz Francuske.
Oni su se uvjerili u međimursku inovativnost, a posebno se iznenadili gostoprimstvom u svim sredinama gdje su boravili, a njih u našem okruženju nije bilo malo. Nakon zajedničkog druženja, puni dojmova, u školi su se oprostili od učenika škole OGEC Teilhard de Chardin i jedva čekaju sljedeći sastanak u Parizu.
Između 22 putnika iz Francuske dio ih je bio smješten u čakovečkom hotelu „Park“, a deset njih kod svojih prijatelja u Čakovcu koji su im, po riječima Francuza, pružili pamtljivo gostoprimostvo povezano s različitim sadržajima za koje će se oni potruditi da ga dignu na takvu ili još višu razinu.
U grupu učenika koja je zajedno sa svojom obitelji otvorila vrata mladoj gošći iz Francuske bila je 17-godišnja Nika Micek, učenica 3. razreda ETŠ, smjer hotelijersko-turistički tehničar. Nika je vrata roditeljskog stana otvorila u Ulici Ivana pl. Zajca 47 u Čakovcu 16- godišnjoj Francuskinji Leni Soeuen.
Uz nju, gošću su široka i otvorena srca dočekali njezini roditelji, mama Silvija, tata Damir i brat Luka. Tih nekoliko dana živjeli su kao i do sada, kao jedna obitelj. Stariji brat Luka ih je povremeno posjećivao jer živi s bakom Biserkom Vodopija u Strahonincu, a u Čakovec je dolazio kao logistička podrška.
Jezik sporazumijevanja bio im je engleski, a „pala“ je i poneka francuska riječ, a dio konverzacije bio je i na hrvatskom jeziku koji su domaćini željeli približiti gošći. To im nije bilo teško jer su u toj obitelji svi izrazito komunikativni što je pri samom dolasku primjetila 16-godišnja gošća. Rekla je za sebe kako s roditeljima i mlađom sestrom živi u gradu blizu Pariza.
– Volim slušati glazbu i družiti se s prijateljima, voli otići u prirodu, boraviti vani, a tu smo se Luka i ja „našli“ – rekla je kada smo je zamolili da kaže nešto o sebi.
Kako su prolazili dani, nicale su nove teme za razgovor, a njih je s vremenom bilo sve više. Za naše čitatelje htjeli smo saznati tek jedan njihov segment, kao prvo o školama:
– Volim učiti strane jezike i svoje školovanje bih željela nastaviti na fakultetu o hotelijerstvu, dok Lena pohađa Theilhard de chardin. Lena u školi uči osnovne uz dodatne znanstvene predmete. Poslije srednje škole želi ići na medicinski fakultet, želi postati liječnicom – rekla je Nika.
Zbog čega si se Nika odlučila na gostoprimstvo?
– Zato jer smatram da tako, boravkom među nama, gosti bolje dožive našu kulturu i običaje, a provodeći vrijeme s nama postupno je upoznala djelić našeg jezika. Posebno nam je bilo važno Leni pokazati naša tradicijska jela, željeli smo da ih isproba što više. Naša je gošća je bila oduševljena- reći će Nika.
Niku smo pitali, koliko je ona znala o Leni prije dolaska o njihov dom?
– Zapravo skoro i ništa. Znala sam njezino ime i prezime, ali sam ju kontaktirala preko društvenih mreža kako bi znala neke stvari o njoj prije nego što dođe u moj dom, kakvu hranu voli, voli li pse i slično, željeli smo je dočekati što spremniji. Nije imala posebne zahtjeve, čak su ona i naš kućni ljubimac Bigi našli neki posebni jezik – rekla je Nika s oduševljenjem.
I kakva je ona bila pri prvom susretu?
– Gošća je bila vrlo opuštena i komunikativna. Odmah ju je zanimala moja dnevna rutina, naši običaji i zapravo kako naš narod funkcionira i svojski se trudila prilagoditi nama – smatra Nika.
Lena, sada na odlasku ocijeni obitelj Micek?
– Vrlo ljubazni, veseli i otvoreni ljudi. Način na koji sam ugošćena i prihvaćena nikada neću zaboraviti. Osjećala sam se kao doma i htjela bih tu što duže ostati – rekla je, a na isti način je i ocijenila i gostoprimstvo škole. Kada bi trebala dati brojčanu ocjenu za sve proživjeno i doživljeno rekla bih 11/10.
Što ju je kod njih posebno dojmilo, a posebno u Čakovcu?
– Najviše mi se svidjela njihova hrana i ne samo njihova već i ona koju smo probali jer su me vodili po cijelom Međimurju i šire da upoznam toga što više. Imate vrlo široku ponudu tradicionalnih jela koja su mi bila vrlo ukusna. Smatram da je u Čakovcu sve blizu pa se brzo i lako može doći do traženih destinacija – iznijela je svoje dojmove gošća.
Nika, prošli ste Međimurje uzduž i poprijeko, što ju je posebno dojmilo?
– Posebno joj se dojmila vinarija u Svetom Martinu na Muri. Ugodno društvo i prelijepa drvena kuća obitelji Branka Hrena gdje je za nju bio vrhunac putovanja. Nikada neće zaboraviti pogled na Čakovec s briježnog dijela Međimurja.
Lena, što možeš reći o Niki, a što o njezinim roditeljima?
– Izuzetno tolerantna prijateljica, a isto takvi su joj i roditelji. Nikada neću zaboraviti njihovu dobrodošlicu, njihovu pristojnost i darežljivost. Nika ima izuzetne obzirne roditelje koji su se podredili mojim običajima, a njihova zabavnost me do kraja oduševila – rekla je Lena.
Lena, bili ste svi skupa kratko u Hrvatskoj što ti i tvoji prijatelji pozitivnog nosite u Francusku?
– Nikada nećemo zaboraviti kafiće i barove kojih smo nekoliko obišli, hranu i ljude. Voljela bi ponovno doći, iako sam već bila na vašem moru, ali Čakovec mi se posebno više sviđa – rekla je i dodala kako će „Hrvatska“(č. Nika) prema planu doći k njoj. A Nika će na to:
– Zasad je poznat broj i ime ljudi koji idu u Francusku te su karte kupljene. Mi se pakiramo i nadamo se da nikakve situacije u Europi i svijetu neće srušiti te planove – kaže Nika.
Tko je Nika Micek, djevojka koja nam je pomogla napraviti ovaj intervju?
Odlična učenica, vrlo komunikativna i vedra osoba. Voli upoznavati ljude pa je zato u ETŠ odabrala ovaj program, hotelijersko-turistički tehničar. Kaže kako bi se dalje htjela baviti menadžmentom u hotelijerstvu na fakultetu u Opatiji, a k tome će dodati:
– Nedavno sam sudjelovala na natjecanju u Estoniji, AEHTA, koje mi je definitivno bio vrhunac mojeg školovanja. Na natjecanje su me vodile ravnateljica ETŠ Bosiljka Vinković Kukolić i profesorica Zita Lajtman, a pošto je natjecanje na engleskom, jezične pripreme je sa mnom obavlja profesorica Antonija Mikuša Zeko. Bilo je to jedno predivno iskustvo koje nikad neću zaboraviti. U školi se uključujem u razne projekte. Tako sam sudjelovala u projektu Škola otvorene kohezije gdje smo istraživali novootvoreni Muzej Međimurja. U Prelogu se održao UPSHIFT. Trodnevno rješavanje problema u našoj zajednici te iskustvo koje mi je otvorilo oči kako treba probleme rješavati, ali kako i bolje raditi u timu. Isto tako Erasmus je jedan odličan projekt gdje upoznaješ nove ljude drugačijih kultura, ali i istražuješ puno toga o svojoj državi. Naša škola nudi ponešto za svakoga i svakako bih svima preporučila da se upišu jer ovdje imaju bezbroj mogućnosti – rekla je puna optimizma i oduševljenja.
Ostali smo oduševljeni njezinom elokventnošću, pogledu na struku i općenito na život. Nika je s ponosom rekla kako su se u petak 18. ožujka odmah čule. Po slijetanju zrakoplova u parišku zračnu luku prijateljica ju je nazvala riječima:
– Srce mi je još uvijek u Hrvatskoj! Tim riječima rekla je mnogo, a nama Micekovima mnogo znače – kaže sugovornica.
Zasluge za to pripadaju ETŠ i svima onima koji su bili uvezi s ovom skupinom Francuza, a svako hvala i čestitke obitelji Micek!
