Općina Sveta Marija jedna je od rijetkih međimurskih općina koja u svom sastavu nema romskog stanovništva, koje se često krivi za smeće u drugim općinama. U naselju Sveta Marija naime ne stanuje niti jedan jedni Rom. Time želimo naglasiti da problemi sa smećom prodiru daleko od nacionalnosti. Jer, i ova općina ima problema smećem. Neki pojedinci tu nemaju niti malo obzira prema prirodi!
Pojedinci naime bacaju smeće po livadama, šumarcima i kanalima i to ne zato jer ne koriste usluge zbrinjavanja otpada, već zato jer im se ne da/ne misle/ne razmišljaju… Lijepa šetnja prirodom tako se pretvara u opažanje nemarnosti i primitivizma pojedinaca, koja smeta svim ostalim mještanima.
Primjerice, uz oranice u šumarcima nalaze se primjerci plastičnih vrećica gnojiva. Neke od tih vrećica nisu prazne, a što je unutra, ne znamo. Na jednoj od vrećica vidjeli smo natpis: „Kalcijev amonij nitrat“. Riječ je o dušičnom gnojivu, koje se ne smije bacati u okoliš bez nadzora i čija se ambalaža mora zbrinuti, a ne ostaviti, zajedno s mogućim ostacima, da se godinama nalazi u prirodi, i to još u blizini vodenih tokova.
U derivacijskom kanalu pokraj mosta nalaze se prazne ambalaže od sokova i slatkiša koja očito ovdje bacaju djeca koja nažalost još nisu uspjela naučiti da se smeće ne smije bacati u prirodu i zagađivati je. Ima i plastičnih boca i plastične ambalaže.
Pokraj „šetnice“ od Svete Marije do željezničke stanice Donji Mihaljevec, gdje posebno vikendom prolazi mnogo šetača i biciklista, povremeno se pojavljuje svašta, kao primjerice, ovog vikenda, stari štapni usisivač kojeg je netko umjesto u plastiku ili glomazni otpad odlučio dovesti čak ovdje u šumarak pokraj ceste, za uspomenu i dugo sjećanje?
Hoće li osoba koja je bacila u prirodu ovaj usisivač vidjeti ovaj članak i hoće li se bar malo zapitati što je uzrokovala ovim činom?
